Rev 2930/2019 3.1.2.8.1.4; odgovornost za štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada pravnih lica i državn. organa; 3.1.2.8.3.2; obična šteta i izmakla korist

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2930/2019
23.09.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilaca „Srbija-turist“ a.d. iz Niške Banje, „Redwood“ d.o.o. iz Rume i „Parkgran“ d.o.o. iz Rume, čiji su punomoćnici Darko Spasić i Vesna Milosavljević Stevanović advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2364/18 od 05.09.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 23.09.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2364/18 od 05.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 988/16 od 01.11.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor litispendencije. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužioci tražili da se obaveže tužena da im solidarno, na ime naknade materilane štete, isplati iznos od 12.610.624,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2364/18 od 05.09.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 988/16 od 01.11.2017. godine u drugom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilaca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se posebno ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. tačke 2. i 3. ZPP, predviđene kao razlozi za ovaj vanredni pravni lek, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. tog Zakona revizija se ne može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pred Osnovnim sudom u Nišu vođena su tri izvršna postupka prodajom nepokretnosti radi namirenja novčanog potraživanja od dužnika – tužioca „Srbija-turist“ ad. U predmetu I 5307/13 određeno je i sprovedeno izvršenje na nepokretnostima u KO ..., koje čine deo kompleksa „Nais“, radi naplate novčanih potraživanja većeg broja bivših radnika tužioca „Srbija- turist“ ad na ime dugovanih zarada. Tužilac „Redwood“ d.o.o. je tokom izvršnog postupka kupio nepokretnosti koje su bile predmet izvršenja. Javna prodaja tih nepokretnosti nije bila uspešna, pa su iste prodate neposrednom pogodbom po ceni od 110.000.000,00 dinara.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da u postupku izvršenja nije bilo nezakonitog ili nepravilnog postupanja, kao osnova odgovornosti tužene po članu 172. stav 1. Zakon o obligacionim odnosima. Po stanovištu sudova, u postupku sprovođenja izvršenja u označenom predmetu izvršni sud je postupao u granicama svog ovlašćenja i sprovodio zakonom predviđeni postupak, zbog čega tužiocu „Srbija-turist“ ad – izvršnom dužniku u tom postupku, nije prouzrokovana šteta koju potražuje podnetom tužbom od tužene koja odgovara za rad sudija, dok tužioci „Redwood“ d.o.o. i „Parkgran“ d.o.o. nisu aktivno legitimisani, jer nisu učestvovali u izvršnom postupku, pa im nije ni mogla biti naneta šteta radnjama sudije, za koje tužioci tvrde da su bile nezakonite i nepravilne.

I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tužioci u ovom sporu neosnovano traže naknadu štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudije u postupku izvršenja.

Tužilac „Srbija-turist“ ad bio je izvršni dužnik u postupku izvršenja, a tužilac „Redwood“ d.o.o. je učešće u tom postuku uzeo nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji Ov ../14 od 02.07.2014. godine kojim je (po donošenju zaključka o promeni sredstva i predmeta izvršenja) od izvršnog dužnika kupio predmet izvršenja – nepokretnosti kompleksa „Nais“ u KO ... . Tužilac „Parkgran“ d.o.o. osnovao je tužilac „Redwood“ d.o.o. odlukom od 08.04.2015. godine i u osnovni kapital tog privrednog drušva uneo dve parcele u označenom kompleksu, hotel „Grand“ u Nišu i deo hotela „Ambasador“ u istom gradu. Tužioci u podnetoj tužbi tvrde da im je sudija Osnovnog suda u Nišu odugovlačenjem izvršnog postupka u predmetu I 5307/13, u kojem je predmet izvršenja bio deo nepokretnosti kompleksa „Nais“ i ubrzanom prodajom hotela „Grand“ i „Ambasador“ u Nišu (predmet I 3751/15) po bagatelnoj ceni koja je znatno niža od tržišne nanela materijalnu štetu u visini razlike između tržišne vrednosti kompleksa „Nais“ i hotela „Ambasador“ i cena po kojima su ove nepokretnosti prodate u postuku izvršenja.

Odredbom člana 35. stav 2. Ustava Republike Srbije propisano je da svako ima pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuje državni organ, imalac javnog ovlašćenja, organ autonomne pokrajine ili organ jedinice lokalne samouprave. Prema članu 6. stav 1. Zakona o sudijama, za štetu koju sudija prouzrokuje nezakonitim ili nepravilnim radom odgovara Republika Srbija. Nezakonit rad je postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu, odnosno propuštanje da se zakon, drugi propis ili opšti akt primeni. Nepravilan rad postoji kada državni organ ili javna služba ne postupa u skladu sa pojmom vršenja uobičajene i dobre službe.

Na postupak izvršenja koji je vođen kod Osnovnog suda u Nišu u predmetu I 5307/13 primenjuju se odredbe Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 31/11 – ZIO). Odredbom člana 6. tog Zakona propisano je da je postupak izvršenja i obezbeđenja hitan i da u tim postupcima odlaganje nije dozvoljeno, osim ako Zakonom nije izričito propisano drugačije. Prema članu 19. stav 4. navedenog Zakona, predmeti izvršenja su stvari i prava na kojima se po Zakonu može sprovesti izvršenje radi ostvarivanja potraživanja, a prodaja nepokretnosti je stavom 2. istog člana predviđena kao jedno od sredstava izvršenja radi ostvarenja novčanog potraživanja. Odredbom člana 20. ZIO, pored ostalog, propisano je: da sud određuje izvršenje, odnosno obezbeđenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u predlogu za izvršenje, odnosno u predlogu za obezbeđenje, kada se izvršenje određuje na predlog izvršnog poverioca (stav 1); da sud može, na predlog izvršnog poverioca ili po službenoj dužnosti, u toku postupka, zaključkom odrediti drugo sredstvo i drugi predmet izvršenja, odnosno obezbeđenja, umesto onih koji su prethodno određeni (stav 2); da prilikom određivanja sredstva i predmeta izvršenja, odnosno obezbeđenja, sud, odnosno izvršitelj je dužan da vodi računa o srazmernosti između visine obaveze izvršnog dužnika i sredstva i predmeta izvršenja, odnosno obezbeđenja (stav 8).

Izvršenje na nepokretnostima uređeno je odredbama članova 104 – 145. ZIO, koje (član 123) upućuju da se na prodajnu cenu i postupak prodaje nepokretnosti shodno primenjuju odredbe članova 97. – 102. tog Zakona (o prodaji pokretnih stvari).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ove odredbe od strane izvršnog suda nisu nepravilno primenjene, zbog čega nisu osnovani navodi revizije da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalano pravo kada su izveli zaključak da nema nezakonitog rada sudije u postupku sprovođenja izvršenja.

Izvršenje prodajom nepokretnosti u kompleksu „Nais“ određeno je zaključkom od 04.10.2013. godine i zaključkom od 04.04.2014. godine, kojim je odlučeno o dopuni predloga izvršnog poverioca da se, u skladu sa članom 20. stav 2. ZIO, odredi drugo sredstvo i predmet izvršenja. Zaključak o prodaji nepokretnosti donet je 31.07.2014. godine, prva javna prodaja zakazana je za 11.09.2014. godine i bila je bezuspešna jer se nije javio nijedan ponudilac, zbog čega je zaključkom od 19.09.2014. godine određena druga javna prodaja za 16.10.2014. godine, u roku koji je samo za nekoliko dana duži od roka propisanog članom 97. stav 2. ZIO. Ponovna javna prodaja sprovođena je na više ročišta koja su odlagana iz opravdanih razloga: štrajka advokata (ročišta od 16.10.2014. godine; 27.11.2014. godine i 25.12.2014. godine), neuredne dostave zaključka svim izvršnim poveriocima (ročište od 24.09.2015. godine), a ročište od 02.11.2015. godine i zbog pojave samo jednog ponudioca, u kom slučaju sud, saglasno članu 126. stav 2. ZIO može odložiti prodaju. Pošto druga javna prodaja nije uspela, izvršni poverioci su pozvani da se, u skladu sa članom 97. stav 5. u vezi člana 123. ZIO, izjasne o daljem postupku. Zakazivanjem ročišta za javnu prodaju u određenim vremenskim razmacima nije povređeno načelo hitnosti predviđeno članom 6. stav 1. navedenog Zakona, a učesnici u postupku nisu ni tražili zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu članova 8a, 8b i 8v Zakona o uređenju sudova važećeg u to vreme.

Izvršenje je određeno i sprovedeno na onim nepokretnostima koje su navedene u predlogu izvršnih poverilaca, a tužioci nisu dokazali da su izvršni poverioci predložili da se izvršenje sprovede na svim nepokretnostima upisanim u list nepokretnosti 1 KO ..., koje čine kompleks „Nais“ i da je sudija ograničio prodaju samo na deo tih nepokretnosti i tako destimulisao eventualne kupce da iskažu zainteresovanost za kupovinu predmetnih nepokretnosti, te tako otežao njihovu prodaju po ceni koja bi bila dovoljna da namiri potraživanje izvršnih poverilaca. Predmetne nepokretnosti prodate su neposrednom pogodbom, po ceni koja je ugovorena između učesnika u prodaji i na koju izvršni poverioci i izvršni dužnik nisu mogli uticati, niti je mogu osporavati. Nema dokaza da su se izvršni poverioci protivili takvoj prodaji, pa je zato irelevantan navodi revizije da nižestepeni sudovi nisu zakonitost postupanja sudije ocenili sa stanovišta primene člana 97. stav 5. ZIO, odnosno da nisu utvrdili da li su se izvršni poverioci u zakonskom roku od 5 radnih dana od obaveštenja da ponovna javna prodaja nije uspela izjasnili da se postupak izvršenja nastavi prodajom nepokretnosti neposrednom pogodbom.

Predloženim dokazima tužioci nisu dokazali visinu novčanog potraživanja svih izvršnih poverilaca, bivših radnika tužioca „Srbija-turist“ d.o.o., da bi se mogla uspešno osporavati pravilnost primenjenog materijalnog prava sadržanog u članu 20. stav 8. ZIO i dužnost suda da vodi računa o srazmeri između visine obaveze izvršnog dužnika i vrednosti predmeta izvršenja. U tom kontekstu, kod pravilnog zaključka nižestepenih sudova da u postupku izvršenja (predmet I 5307/13) nije bilo nezakonitog i nepravilnog rada sudije, nisu osnovani ni navodi revizije da je tužiocima šteta prouzrokovana prodajom njihove druge nepokretnosti – hotela „Ambasador“ u Nišu, predmeta izvršenja u drugom izvršnom postupku (predmet I 3751/15) pokrenutog po predlogu drugog izvršnog poverioca, koja je mogla biti sprečena blagovremenom prodajom nepokretnosti u kompleksu „Nais“.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić