Rev 2953/2020 3.19.1.25.1.3 dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2953/2020
23.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivana Mandić Košarka, advokat iz ..., protiv tuženih: Udruženja osiguravača Srbije, Garantni fond, Beograd, i BB iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Dozet, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 163/20 od 30.01.2020. godine, u sednici održanoj 23.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 163/20 od 30.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bečeju P 197/18(2009) od 22.10.2019. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa su obavezani tuženi da tužilji, na ime naknade nematerijalne štete slodarno plate ukupno 800.000,00 dinara i to po 160.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i straha, 360.000,00 dinara na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti i 120.000,00 dinara na ime duševnih bolova zbog naruženosti, sve sa zakonskom kamatom od dana presuđenja do isplate. Preko dosuđenog do ukupno traženog iznosa od 1.500.000,00 dinara tužbeni zahtev je odbijen sa pripadajućom kamatom (precizno opredeljenih prema traženim vidovima štete), pa su obavezani tuženi da tužilji solidarno naknade troškove parničnog postupka od 227.913,80 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 163/20 od 30.01.2020. godine, stavom prvim izreke delimično je preinačena prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 280.000,00 dinara do dosuđenih 360.000,00 dinara sa pripadajućom kamatom, kao i u delu solidarne obaveze tuženih da tužilji naknade troškove parničnog postupka tako što je ista smanjena sa dosuđenih 227.913,80 dinara na iznos od 177.288,80 dinara u odnosu na tuženo Udruženja osiguravača Srbije, Garantni fond. Stavom drugim izreke žalba tuženog Udruženja osiguravača Srbije, Garantni fond i žalba tužilje su odbijene i prvostepena potvrđena u preostalom nepreinačenom delu. Stavom trećim i četvrtim izreke tužilja je obavezana da ovom tuženom naknadi troškove žalbenog postupka od 10.200,00 dinara, a zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.125/04 i 111/09, koji zakon se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP – „Sl. glasnik RS“ br.55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 23. stav 3. zakona o izmenama i dopunama ZPP („Sl. glasnik RS“ br.55/14), koji reguliše dozvoljenost revizije u svim sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.5.2014. godine, odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate podneta je 03.03.2009. godine, a pobijana vrednost predmeta spora je 780.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, od 93,8841 dinar za 1 evro, predstavlja dinarsku protivvrednost 8.308,12 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome je pravnosnažna odluka doneta posle 31.05.2014. godine, a pobijana vrednost predmeta spora je ispod granične vredosti za dozvoljenost revizije, odnosno ispod dinarske protivvrednosti 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom odredbe člana 394. stav 2. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić