![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 29547/2023
13.12.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici maloletne tužilje AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka BB iz ... a punomoćnik Vladimir Golubović, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., sa boravištem u ... koga zastupa Dragan Bajinović, advokat iz ..., radi izmene odluke o visini izdržavanja po tužbi i protivtužbi, odlučujući o reviziji maloletne tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 275/23 od 20.07.2023. godine, u sednici održanoj dana 13.12.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija maloletne tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 275/23 od 20.07.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 478/22 od 11.04.2023. godine, prvim stavom izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da iznosom od 200 evra mesečno doprinosi izdržavanju maloletne tužilje počev od 01.03.2021. godine, pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uslovi ili dok presuda ne bude izmenjena, uplatom do 10. u mesecu na tekući račun zakonske zastupnice maloletne tužilje, njene majke BB iz ..., dok je preko dosuđenog a do traženog iznosa od 280 evra mesečno tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan i konstatovano da se ovom odlukom menja prvi stav izreke pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Zaječaru P2 104/14 od 23.09.2014. godine. Drugim stavom izreke odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev kojim je traženo obavezivanje tuženog na isplatu doprinosa za izdržavanje maloletne tužilje u iznosu od 100 evra mesečno, počev od 24.09.2021. godine, pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uslovi ili presuda ne bude izmenjena, uplatom navedenog iznosa do 15. u mesecu za tekući mesec na račun zakonske zastupnice maloletne tužilje, njene majke BB iz ..., čime bi se izmenio prvi stav izreke pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Zaječaru P2 104/14 od 23.09.2014. godine, kao i deo protivtužbenog zahteva kojim je traženo da u vremenskom periodu kada maloletna tužilja boravi kod tuženog tuženi bude oslobođen obaveze plaćanja izdržavanja ili isto bude umanjeno. Trećim stavom izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 275/23 od 20.07.2023. godine odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zaječaru P2 478/22 od 11.04.2023. godine.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu maloletna tužilja je blagovremeno izjavila reviziju ukazujući na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude primenom člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 sa izmenama i dopunama), Vrhovni sud je ocenio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 104/14 od 23.09.2014. godine tuženi je obavezan da izdržavanju svoje maloletne ćerke AA rođene dana ...2006. godine, doprinosi iznosom od 160 evra koji je dužan da plaća od marta 2014. godine, pa ubuduće.
Maloletna tužilja živi sa majkom koja samostalno vrši roditeljsko pravo i koja radeći kao visoki strukovni ... u Specijalnoj bolnici za ... „GG“ ostvaruje mesečnu zaradu od 71.000,00 dinara. Tuženi sa svojom nezaposlenom suprugom i maloletnom ćerkom DD, rođenom ...2017.godine, živi u ..., gde radeći sa polovinom radnog vremena zbog zdravstvenih problema, od 2018. godine ostvaruje mesečnu zaradu od 740 evra. Tuženi ima i sina, maloletnog ĐĐ, rođenog dana ...2010. godine, kome izdržavanje plaća 80 evra mesečno. Izdaci tuženog na mesečnom nivou su 300 evra za ratu stambenog kredita, 52 evra za osiguranje vozila, 22 evra za osiguranje kuće i 5.000,00 dinara komunalnih troškova za kuću u ..., čiji je vlasnik.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su, i po mišljenju Vrhovnog suda, pravilno primenili materijalno pravo kada su zaključili da su ispunjeni uslovi za izmenu visine izdržavanja, koju su obavezu tuženog od 01.03.2021. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće, utvrdili u iznosu od 200 evra mesečno.
Članom 154. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja koji su shodno članu 75. i članu 160. stav 1. istog zakona obavezni da obezbede sredstva za njegov nesmetan psihofizički razvoj, a koje zakonske odredbe su zasnovane na kriterijumu odgovornog roditeljstva.
Visina izdržavanja određuje se prema potrebema deteta, kao poverioca izdržavanja i mogućnostima roditelja, kao dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja, regulisanoj članom 160. stav 4. Porodičnog zakona. Saglasno tome, i roditelj koji ne živi sa maloletnim detetom, odnosno kome nije povereno vršenje roditeljskog prava, uvek je obavezan da doprinosi izdržavanju deteta bar u granicama minimalne sume izdržavanja čiju visinu određuje nadležno ministarstvo.
Odlučujući o visini doprinosa tuženog za izdržavanje maloletne tužilje nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženi u obavezi i u mogućnosti da doprinosi izdržavanju svog maloletnog deteta mesečnim iznosom od 200 evra od ostvarenih mesečnih primanja, a da je preko tog iznosa tužbeni zahtev neosnovan. Navedeni zaključak nižestepenih sudova zasnovan je na činjenicama koje opredeljuju potrebe maloletnog deteta sa jedne strane, kao i mogućnosti tuženog kao dužnika izdržavanja sa druge strane, tako da su pravilno primenjene merodavne odredbe iz članova 160. i 162. Porodičnog zakona.
Pri donošenju svoje odluke nižestepeni sudovi su se rukovodili najboljim interesom deteta saglasno odredbama člana 6. i člana 266. Porodičnog zakona kada su dosuđivanjem navedenog iznosa ocenili da je isti adekvatan prema obimu mesečnih potreba maloletne tužilje – egizistencijalnih, zdravstvenih, obrazovnih i socijalnih, a koje detetu omogućavaju najmanje takav životni standard kakav uživa roditelj, dužnik izdržavanja (član 162. stav 3. Porodičnog zakona), a u čijem izdržavanju je dužna da učestvuje i majka, kao roditelj i zaposleno lice sa stalnim mesečnim novčanim primanjima, od kojih je deo u mogućnosti i obavezi da izdvoji za izdržavanje maloletne tužilje.
Protivno revizijskim navodima, po oceni Vrhovnog suda promenjene okolnosti na strani maloletne tužilje i povećane obaveze nastale u periodu od donošenja presude Osnovnog suda u Zaječaru P2 104/14 od 23.09.2014. godine do dana pokretanja ove parnice, opravdavaju izmenu odluke o visini izdržavanja do utvrđenog iznosa od 200 evra mesečno, ali ne i preko tog iznosa, imajući u vidu da pored obaveze izdržavanja maloletne tužilje tuženi ima zakonsku obavezu izdržavanja još dvoje maloletne dece.
Na osnovu navedenog, po oceni Vrhovnog suda, revizijom maloletne tužilje neosnovano se osporava pravilnost primene materijalnog prava. sa kog razloga je shodno članu 414. stav 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
Predsednik veća-sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić