Rev 2966/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2966/2020
23.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Dugonjić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., Republika ... i „Expobank“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Ana Lazarević-Pršić, advokat iz ..., radi nedopustivosti izvršenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6329/18 od 13.11.2019. godine, u sednici održanoj 23.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6329/18 od 13.11.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6329/18 od 13.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 4386/17 od 27.12.2017. godine stavom prvim izreke odbijen je prigovor presuđene stvari. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se proglasi nedopuštenim rešenje o izvršenju Prvog osnovnog suda u Beogradu I 28810/12 od 15.06.2012. godine, određeno na nepokretnosti: dvoiposobnom stanu u ..., ul. ..., stan br. .., na .. spratu zgrade br. .., ulaz .., na kat.parc. .., upisan u list nepokretnosti broj .. KO ... . Stavom trećim izreke obavezana je tužilja da tuženoj „Expobank“ a.d. Beograd naknadi troškove parničnog postupka od 111.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6329/18 od 13.11.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tužilje i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi tužilje i tužene „Expobank“ a.d. Beograd za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje da je nedopušteno izvršenje na nepokretnostima navedenim u pobijanoj odluci, a koje je određeno rešenjem o izvršenju Prvog osnovnog suda u Beogradu I 28810/12 od 15.06.2012. godine. O osnovanosti tužbenog zahteva, odnosno postojanju razloga za proglašenje izvršenja nedopuštenim, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od primene prava u pravnosnažno okončanim postupcima sa tužbenim zahtevima kao u ovoj pravnoj stvari. Imajući ovo u vidu, kao i da tužilja u reviziji ne ukazuje na drugačije odluke Vrhovnog suda Srbije i Vrhovnog kasacionog suda, a da odluka o osnovanosti zahteva sa ovakvim tužbenim zahtevom zavisi od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku na kome je zasnovana sudska odluka, proizilazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), zbog čega je odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja nedopustivosti izvršenja, podneta je 24.04.2013. godine, a vrednost predmeta spora označena u tužbi je 3.500.000,00 dinara, što prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu, koji se odnosi na nenovčano potraživanje, u kome označena vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić