Rev 299/2020 3.19.1.10 troškovi postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 299/2020
05.03.2020. godina
Beograd

 

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Dragane Marinković, Božidara Vujičića i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz …, koga zastupa punomoćnik Tamara Stojiljković advokat iz …, protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje Republike Srbije-Filijala Leskovac, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž br. 2765/19 od 14.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 05.03.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj u smislu člana 404. ZPP.

PREINAČUJE SE rešenje o troškovima postupka sadržano u presudi Višeg suda u Leskovcu Gž br. 2765/19 od 14.11.2019. godine, u stavu drugom izreke, tako što se odbija žalba tužene i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Leskovcu P br. 2708/19 od 29.05.2019. godine u stavu trećem izreke.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema rešenja.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P br. 2708/19 od 29.05.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor tužene o apsolutnoj i stvarnoj nenadležnosti Osnovnog suda u Leskovcu za postupanje po tužbi tužioca u ovoj pravnoj stvari. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu za period od 01.11.2010. godine do 06.08.2012. godine na iznos manje isplaćene novčane naknade za vreme nezaposlenosti po presudi Osnovnog suda u Leskovcu P br. 4165/13 od 13.01.2014. godine na iznos od 12.464,86 dinara isplati pripadajuće iznose doprinosa za socijalno osiguranje nadležnom fondu PIO, po stopama važećim na dan isplate. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati ukupno 17.300,00 dinara, a da u slučaju docnje u isplati troškova, dužna je da plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 13.500,00 dinara počev od dana pravnosnažnosti presude pa do konačne isplate.

Viši sud u Leskovcu je presudom Gž br. 2765/19 od 14.11.2019. godine, odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Leskovcu P br. 2708/19 od 29.05.2019. godine u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka. Stavom trećim odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne odluke o troškovima donete u drugom stepenu tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na član 404. stav 1. ZPP.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Odlučujući o posebnoj reviziji na osnovu člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, zbog potrebe tumačenja prava, masovnosti ove vrste sporova i različitog presuđenja u pogledu naknade troškova parničnog postupka, zbog čega je nužno ujednačavanje sudske prakse.

Tužilac je bio korisnik novčane naknade za slučaj nezaposlenosti. Tužena je presudom Osnovnog suda u Leskovcu P br. 4165/13 od 13.01.2014. godine obavezana da tužiocu na ime manje isplaćene novčane naknade za vreme nazaposlenosti isplati iznose bliže navedene u pomenutoj presudi sa zakonskom zateznom kamatom. Međutim, kako za dosuđene iznose manje isplaćene novčane naknade tužena nije izvršila uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, tužilac trpi štetu zbog čega je podneo tužbu sudu. Pošto je uspeo u sporu prvostepeni sud je tužiocu dosudio troškove postupka i to na ime sastava tužbe od strane punomoćnika 6.000,00 dinara, na ime zastupanja na jednoj održanoj raspravi 7.500,00 dinara i na ime troškova sudske takse za tužbu i odluku po 1.900,00 dinara u ukupnom iznosu 17.300,00 dinara, (tužioca je zastupao advokat).

Suprotno drugostepeni sud je zaključio da iako je tužilac uspeo u parnici, imao je mogućnost da potražuje doprinose za PIO, a da je prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud trebalo da uzme u obzir samo potrebne troškove postupka, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu u tom delu tako da svaka stranka snosi svoje troškove.

Na utvrđeno činjenično stanje nepravilno su primenjena pravila troškova postupka.

Pravičnost je vrhunski kriterijum (i ideja) i prožima celokupno pravo. A u presuđenju može da se primeni kada zakon upućuje na njegovu primenu ili izuzetno kada se radi o pravnoj praznini.

U konkretnom slučaju pravne praznine nema, pa se u imovinskopravnim sporovima odluka o troškovima ne donosi po osnovu pravičnosti. Samo u porodičnim odnosima sud vodi računa o „razlozima pravičnosti“ prilikom odlučivanja o troškovima (član 207. Porodičnog zakona), što ovde nije slučaj, jer se radi o imovinskom sporu, a ne porodičnom.

Po pravilu stranka koja izgubi spor dužna je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove. Ona ima pravo da joj se naknade nužni i potrebni troškovi da bi se postigla zaštita, pri čemu sud ceni sve okolnosti (član 154. ZPP).

U ovom slučaju tužena je izgubila spor i pravilno je od strane prvostepenog suda obavezana da protivnoj stranci naknadi troškove. U toku postupka tužena nije isticala da tužilac ima kod istog suda više parnica sa istovrsnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Jedino u tom slučaju bi prvostepeni sud bio ovlašćen da eventualno i pored uspeha u tekućoj parnici odbije zahtev za naknadu troškova, jer bi tužilac u slučaju takozvanog „cepanja potraživanja“ zloupotrebio pravo i postupio suprotno načelu savesnosti i poštenja iz člana 9. ZPP u vezi člana 12. ZOO.

Nesavesno postupa ona stranka ako iz istog činjeničnog stanja i po istom pravnom osnovu potraživanje razdvaja na više delova i time drugoj stranci svesno prouzrokuje nerazumno visoke troškove. Ali kao što je istaknuto, tužena nije istakla prigovor da tužilac vodi više sporova radi naplate naknade odnosno da je u postupku u kojem je potraživao novčanu naknadu za slučaj nezaposlnosti mogao da potražuje i doprinose za PIO i da postupa nesavesno, odnosno vrši zloupotrebu prava, pa odbijanje zahteva za naknadu troškova ili eventualno smanjenje iz istaknutih razloga u ovoj parnici nije moguće.

Na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u visini od 12.000,00 dinara, koji obuhvataju troškove za sastav revizije od strane advokata u iznosu od 12.000,00 dinara na osnovu Tarifnog broja 13. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Sl. glasnik RS“ br. 121/12).

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić