
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3008/2020
21.04.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Gordane Komnenić i Vesne Popović članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Miloš Mucić, advokat iz ..., protiv tuženih BB, VV i GG, svi iz sela ..., čiji je zajednički punomoćnik Ljubomir Šljukić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4039/19 od 19.11.2019. godine, na sednici održanoj 21.04.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4039/19 od 19.11.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4039/19 od 19.11.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Šapcu, Sudska jedinica Koceljeva P 679/16 od 16.07.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje protiv tuženih kojim je tražila da se tuženi obavežu da tužilji solidarno na ime naknade štete za jedno posečeno stablo bresta i šest posečenih stabala hrasta sa k.p. br. .. u KO ... i tri posečena stabla hrasta i jedno posečeno stablo jasena i jedno posečeno stablo bagrema sa k.p. br. .. u KO ..., isplate iznos od 433.762,13 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja, pa do konačne isplate, u celosti kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženima kao solidarnim poveriocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 272.355,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude, pa do isplate. Stavom trećim izreke, za iznos od 69.000,00 dinara, sa traženom zakonskom zateznom kamatom u tom delu, do ukupno traženog iznosa na ime troškova parničnog postupka od 341.355,00 dinara, zahtev tuženih za naknadu parničnih troškova na teret tužilje je odbijen, kao neosnovan.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4039/19 od 19.11.2019. godine, žalba tužilje je odbijena i prvostepena presuda u pobijanom odbijajućem delu i delu odluke o troškovima postupka potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužilja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odlučuje kao o posebnoj reviziji primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite o kom je odlučeno pobijanom odlukom je naknada štete tužilji za posečena stabla od strane tuženih bliže opisano izrekom presude. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom da se revizijom osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, pa ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete je podneta 26.02.2016. godine, a vrednost predmeta spora je 433.762,13 dinara.
Imajući u vidu da u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijane pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tužilje nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić