Rev 301/2020 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.8.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 301/2020
30.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Veran Zečar, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5315/19 od 28.06.2019. godine, u sednici veća održanoj 30.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5315/19 od 28.06.2019. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5315/19 od 28.06.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 17338/18 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime manje isplaćenih mesečnih iznosa penzije za period od 01.09.2015. godine do 31.08.2018. godine, isplati mesečne iznose navedene u izreci sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mesečni iznos počev od 25. u narednom mesecu za prethodni mesec pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.744,50 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5315/19 od 28.06.2019. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 17338/18 od 28.02.2019. godine, kao i zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava ukazivanjem na razloge za primenu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebeno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana i ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1.ZPP da se dozvoli odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, budući da je reč o sporu povodom potraživanja naknade štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada državnog organa i da su shodno tome sudovi ocenili da je tužena u spornom periodu postupala u skladu sa odredbama Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija („Službeni glasnik RS“ br. 116/14), s obzirom da je tužiocu isplaćivana penzija na način propisan navedenim zakonom, iz kog razloga ne postoji nepravilan i nezakonit rad državnog organa i odgovornost tužene za razliku između pripadajućih i isplaćenih iznosa penzije, primenom člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Ustavni sud Republike Srbije je doneo rešenje Uz 531/14 od 23.09.2015. godine dana 23.09.2015. godine kojim je odbacio inicijativu za pokretanja postupka za ocenu ustavnosti i saglasnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima Zakona o privremenom uređenju načina isplate penzija, kao i zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji donetih, odnosno preduzetih na osnovu tog zakona. Prilikom donošenja navedenog zakona osnovni princip bio je solidarnost drušvenih subjekata u obezbeđivanju sredstava za ravnomerno podnošenje tereta finansijske krize. Mera smanjenja penzija uvedena je u javnom interesu sa ciljem prevladavanja, odnosno otklanjanja negativnih posledica krize u Republici Srbiji i to vremenski ograničeno. Pri tome, poštovano je ustavno načelo socijalne pravde jer je smanjenje penzija predviđeno samo za subjekte sa većim penzijama, a ne i za sve penzionere. Revizijom tužioca ne ukazuje se na postojanje suprotnih odluka u istoj ili sličnoj činjeničnopravnoj situaciji kao što je konkretna. Uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva, nema potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava ni ujednačavanjem sudske prakse.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 23.10.2018. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 474.886,29 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu čl. 404. i 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić