
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3036/2020
08.04.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Milić advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Ivica Radonjić advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 462/20 od 13.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 08.04.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 462/20 od 13.02.2020. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 462/20 od 13.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Negotinu P 709/17 od 15.11.2019. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužilac vlasnik po osnovu održaja niskog podruma, spratnosti P+0 i P+Pk, dimenzija prizemlja: sa severozapada u dužini od 8,69 m, sa severoistoka u dužini od 22,15 m, sa jugoistoka u dužini od 6,80 m, sa jugozapada u dužini od 16,79 m i dimenzija potkrovlja: sa severozapada u dužini od 6,81 m, sa severoistoka u dužini od 4,78 m, sa jugoistoka u dužini od 6,80 m i sa jugozapada u dužini od 4,80 m i parcele k.p. broj .. u površini od 0.03,14 ha u KO ..., na kojoj parceli se navedeni vinski podrum nalazi, te se obavezuje tuženi da tužiocu ovo pravo prizna i trpi da se tužilac na napred navedenoj nepokretnosti uknjiži kao vlasnik kod Službe za katastar nepokretnosti u Negotinu. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužiocu na ime parničnih troškova isplati iznos od 370.835,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 462/20 od 13.02.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Negotinu P 709/19 od 15.11.2019. godine.
Protiv navedene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o istoj odlučuje primenom odredbe člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Tužilac je podneo odgovor na reviziju.
Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 – u daljem tekstu: ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud je u granicama svojih ovlašćenja, na osnovu člana 404. ZPP, ocenio da u konkretnom slučaju nema mesta odlučivanju o reviziji tuženog kao o posebnoj reviziji, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava primenjenog u ovom sporu na utvrđeno činjenično stanje koje se revizijom ne može osporiti.
Iz navedenog razloga nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici prihvati odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, pa je na osnovu člana 404. ZPP Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta dana 14.07.2017. godine, a vrednost spora označenog u tužbi je 1.000.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu. u kome pobijana vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da revizija nije dozvoljena.
Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić