![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3041/2021
27.01.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupaju punomoćnici Dušanka Davidov i Tamara Bakić, advokati iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Jovan Radanović, advokat iz ..., uz učešće umešača na strani tuženog DOO „Gebi“ iz Čantavira, koga zastupaju punomoćnici Nenad Vuletić i Dragomir Vuletić, advokati iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 257/21 od 10.02.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 27.01.2022. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 257/21 od 10.02.2021. godine, ODBIJA žalba tuženog i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Bačkoj Palanci P 58/19 od 02.11.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bačkoj Palanci P 58/19 od 02.11.2020. godine tužbeni zahtev je usvojen, te je utvrđeno da je tužilja AA stekla pravo susvojine u ½ idealna dela na poslovno-stambenoj zgradi u ... u ulici ... sagrađenoj na parceli br. .. KO ..., površine 0,5 ari, 19m2, putničkom vozilu Volkswagen Cady, reg. oznake ..., putničkom vozilu marke Mercedes, reg. oznake .. putničkom vozilu Dacia 1304 PICK UP, reg. oznake ... i teretnog vozila marke MERCEDES 100 D, reg. oznake ..., što je tuženi BB dužan priznati i trpeti da se u javnim knjigama tužilja upiše kao suvlasnik navedenih nepokretnosti i preda joj deo imovine u državinu i na korišćenje; obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 282.750,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 257/21 od 10.02.2021. godine žalba tuženog je usvojena i prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtev u celini, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 371.550,00 dinara, u slučaju docnje sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate i da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 91.800,00 dinara, u slučaju docnje sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ 72/11...18/20), pa je utvrdio da je revizija tužene osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se, revizija u smislu člana 407. stav 1. tačka 2. i 3. ZPP, može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je živela sa ocem tuženog, VV, počev od 1996. godine do ...2013. godine kada je on preminuo. Sve vreme njihovog zajedničkog života oboje su bili u braku sa drugim licima. Tužilja se formalno razvela dana ...2020. godine. VV je imao pekaru u ... u kojoj je radila tužilja, pa su se vremenom zbližili i započeli zajednički život. Dana 22.01.1998. godine zaključili su pisani sporazum na kom su njihovi potpisi sudski overeni, u kome je konstatovano da su u toku trajanja zajednice života stekli kiosk u ..., teretno vozilo marke „Zastava“, putničko vozilo „Lada“ i niz drugih stvari koje nisu navedene u sporazumu, te da kiosk i navedena vozila predstavljaju isključivo vlasništvo tužilje. Prema ovom sporazumu zaradu koju zajedničkim snagama budu ostvarili deliće na ravne delove, te će, u slučaju da u toku postojanja zajednice steknu sredstva i kupe vrednije stvari, nastojati da se istovremeno kupe stvari slične vrednosti, tako da jedna stvar bude u vlasništvu jedne stranke, a druga u vlasništvu druge stranke.
Nepokretnost – poslovno stambena zgrada u ... u ulici ... je prvobitno bila u vlasništvu najstarijeg brata pokojnog VV, u skladu sa običajima kraja iz kog potiče njegova porodica. Nakon smrti tog brata, navedenu nepokretnost je nasledio njegov sin od kog je tu nepokretnost kupio pokojni VV, a prenos prava svojine je izvršen ugovorom o poklonu kako ne bi imali obavezu plaćanja poreza na prenos apsolutnih prava. Ugovor je realizovan u javnoj knjizi. Tužilja i pok. VV su u ovoj nepokretnosti živeli i pre nego što je on kupio, adaptirali su je tako što su izgradili pekaru u prizemlju a na spratu stambeni prostor koji se sastoji od dva odvojena stana. Svi građevinski radovi finansirani su prihodima koji su ostvareni radom pekare i kioska u kojima su zajedno radili pok. VV i tužilja. U toku trajanja zajednice života kupili su stan u ..., koji je u javnoj knjizi upisan kao njihovo suvlasništvo u po ½ dela, da bi svoj suvlasnički udeo pok. VV poklonio tužilji ugovorom od 30.03.2012. godine. Pok. VV je u saobraćajnim dozvolama upisan kao vlasnik svih spornih vozila. Postupak raspravljanja njegove zaostavštine koji se vodi pred Osnovnim sudom u Bačkoj Palanci je prekinut i tužilja je upućena da pokrene parnicu.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostepeni sud je utvrdio pravo svojine tužilje u ½ dela na spornim nepokretnostima smatrajući da, pošto se zajednica života tužilje i pok. oca tuženog ne može smatrati vanbračnom zbog postojanja bračnosti na obe strane, da su tužilja i pokojni otac tuženog zaključili ugovor o ortakluku po kom su se sporazumeli da će sva imovina koju steknu u toku trajanja zajednice života predstavljati njihovu susvojinu u po ½ idealnih delova. Prvostepeni sud je odluku zasnovao na odredbama člana 3. stav 1, člana 13. i člana 18. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, člana 4. stav 2. i člana 171. Porodičnog zakona, te paragrafa 723, 725. i 728. Srpskog građanskog zakonika.
Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, zaključio da je zbog postojanja smetnje za sklapanje braka u vidu bračnosti, pravilno prvostepeni sud zaključio da se zajednica života tužilje i pok. VV ne može smatrati vanbračnom. Samim tim, pravilno je prvostepeni sud ocenio da ni imovina koju su tužilja i pok. VV stekli ne potpada pod režim zajedničke imovine vanbračnih partnera. Međutim, drugostepeni sud smatra da sporazum koji su u toku trajanja zajednice života zaključili tužilja i pok. otac tuženog nema prirodu ugovora o ortakluku, već predstavlja izraz slobodne volje kojom su tužilja i pok. VV sporazumno uredili svoje imovinske odnose u toku trajanja zajednice života, saglasno odredbi člana 10. Zakona o obligacionim odnosima. Tim sporazumom oni su uredili celokupne međusobne imovinske odnose tako što su izvršili deobu postojeće imovine koju su stekli u toku trajanja zajednice života, a u pogledu buduće imovine su odredili da će nastojati da se istovremeno kupe stvari slične vrednosti, tako da jedna stvar bude u vlasništvu tužilje, a druga u vlasništvu oca tuženog. Prema stanovištu drugostepenog suda navedeni sporazum je i pravno – tehnički realizovan sve vreme trajanja zajednice života tužilje i pok. oca tuženog, da je navedenim sporazumom izvršena deoba imovine stečene u toku zajednice života tako što su tužilji pripali kisok u ... i dva motorna vozila, a kasnije i stan kupljen u ..., dok su kuća, koja je predmet tužbenog zahteva i sporna motorna vozila upisani kao isključivo vlasništvo pok. VV. Zbog toga je drugostepeni sud preinačio drugostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.
Vrhovni kasacioni sud smatra da drugostepeni sud nije pravilno primenio materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, na šta se osnovano u reviziji tužilje ukazuje.
Osnovano se u reviziji ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno formirao zaključak u vezi sporazuma tužilje i oca tuženog, a u smislu da je tim sporazumom izvršena deoba imovine stečene u toku zajednice tužilje i pok. oca tuženog tako što su tuženoj u svojinu pripali kiosk u ... i dva motorna vozila, a kasnije i stan u ..., a da su kuća i sporna motorna vozila pripala u isključivo vlasništvo pok. oca tuženog.
U postupku je utvrđeno, na osnovu iskaza saslušanih svedoka i tužilje, da su tužilja i otac tuženog ulagali zajednička sredstva u sticanje ne samo sporne imovine, već i imovine koja je pripala tužilji na osnovu sporazuma od 22.01.1998. godine. Tužilja je u sticanje sporne imovine nesporno uložila svoj rad i sredstva, koja je stekla radom u pekari oca tuženog. S obzirom na postojanje dugogodišnjeg emotivnog odnosa tužilje i oca tuženog i zajednice života, koja istina ne može biti vanbračna zajednica, zbog postojanja bračnih smetnji, kako su to nižestepeni sudovi pravilno zaključili, tužilja i otac tuženog su zaključili pisani sporazum dana 22.01.1998. godine na kome su njihovi potpisi sudski overeni, kojim su izvršili deobu do tada stečene imovine, a za ubuduće su se dogovorili da će, sve što budu stekli nastojati da to budu stvari slične vrednosti, pa će jedna stvar biti u vlasništvu jedne stranke, a druga u vlasništvu druge stranke. Svi radovi na spornoj kući, kao i kupovina spornih motornih vozila finansirana je novcem i radom i tužilje i oca tuženog. Prema tome, tužilja je na spornim stvarima stekla susvojinu zajedničkim radom i ulaganjem sredstava sa ocem tuženog, pri čemu sporazum od 22.01.1998. godine predstavlja izraz njihove slobodne volje u pogledu uređenja njihovih imovinskih odnosa na stvarima koje su stekli u toku trajanja zajednice života, zasnovane na dugogodišnjem emotivnom odnosu. Tuženi nije predložio dokaze na osnovu kojih bi se utvrdio drugačiji udeo tužilje u sticanju sporne nepokretnosti (manji udeo od udela njegovog oca). Takođe, tuženi nije predložio ni dokaze na okolnost utvrđivanja drugačijeg udela tužilje u sticanju spornih motornih vozila, zbog čega je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je tužilja vlasnik sa ½ sporne nepokretnosti i spornih motornih vozila. Za takvu odluku prvostepeni sud je dao dovoljno razloga, koji u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić