Rev 3105/2024 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3105/2024
11.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4626/23 od 20.09.2023. godine, u sednici održanoj 11.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4626/23 od 20.09.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4626/23 od 20.09.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 6273/22 od 27.10.2022. godine, ispravljena rešenjem od 26.06.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade štete za period od oktobra 2014. godine, zaključno sa julom 2019. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom sa datumima dospeća, do isplate, sve bliže opredeljeno u ovom stavu izreke presude. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev da se tužena obaveže da tužiocu na ime naknade štete za period od marta 1999. godine, zaključno sa septembrom 2014. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom sa datumima dospeća, do isplate, sve bliže opredeljeno u ovom stavu izreke presude. Stavom trećim izreke, obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 98.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka, za period od dana donošenja presude, do dana izvršnosti.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4626/23 od 20.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 154.820,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu odredbe člana 404. ZPP.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2., da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom, primenom odredbi Ustava Republike Srbije, Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o socijalnoj zaštiti, citiranih u nižestepenim presudama, delimično je usvojen tužbeni zahtev, u činjeničnopravnoj situaciji da pravo na trajnu socijalnu pomoć, predstavlja stečeno pravo tužioca koje je utvrđeno pravnosnažnim rešenjem od 04.08.1971. godine, i koja mu je isplaćivana do marta 1999. godine, kada je tužena bez opravdanog razloga prestala da isplaćuje, jer tužena nije dokazala da je kod tužioca nastala promena koja je od uticaja na korišćenje i prestanak prava, u kom slučaju bi obustava isplate bila u skladu sa zakonom. O prigovoru zastarelosti potraživanja, odlučeno je pravilnom primenom člana 376. ZOO.

Vrhovni sud je ocenio da su nižestepeni sudovi prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneli odluku u skladu sa pravnim shvatanjem koji je izražen kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Revizijom tužene osporava se ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP. Stoga, po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, i iz tih razloga, doneta je odluka kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 21.11.2017. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 468.083,96 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da revizija tužene nije dozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković