Rev 3149/10 - porodično pravo, dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3149/10
02.09.2010. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Milomira Nikolića i Sonje Brkić, članova veća, u parnici tužilje D.T. iz B., čiji je punomoćnik N.M. advokat iz U., protiv tuženog S.L. iz K., čiji je punomoćnik advokat T.B. advokat iz P., radi utvrđenja osnovanosti tužbe za razvod braka, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude  Okružnog suda u Užicu Gž.br.2373/07 od 15.04.2008. godine, u sednici  održanoj 02.09.2010. godine, doneo je

R E Š E NJ E

 

                        ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Okružnog suda u Užicu Gž.br.2373/07 od 15.04.2008. godine.

O b r a z l o ž e nj e

                        Presudom Opštinskog suda u Kosjeriću P.br.547/05 od 23.03.2006. godine stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da sud utvrdi da postoji osnov za razvod braka koji je zaključen dana 23.11.1991. godine pred SO K., između L. rođene M.M. bivše iz S.R. i L.S. iz K., zaveden pod br. … u matičnu knjigu venčanih za 1991. godinu, te da se ima smatrati da je brak razveden danom donošenja presude, kao i da se tuženi obaveže da tužilji naknadi parnične troškove. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova spora plati iznos od 15.300,00 dinara.                         Presudom Okružnog suda u Užicu Gž.br.2373/07 od 15.04.2008. godine stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda a žalba tužilje odbijena kao neosnovana, a stavom drugim izreke odbijen je zahtev tuženog kojim je tražio da se obaveže tužilja da mu na ime naknade troškova žalbenog postupka plati iznos od 14.250,00 dinara.

                        Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je blagovremeno, preko punomoćnika, izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

                        Ispitujući dozvoljenost revizije   u smislu člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku  (ZPP) („Službeni glasnik RS“ br.125/04), koji

 

 

2.

se primenjuje na osnovu člana 55. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.111/09), budući da je revizija protiv navedene nižestepene odluke izjavljena pre 29.12.2009. godine,  Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužilje nije dozvoljena, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podneti.         

                        Odredbom člana 227. stav 2. Porodičnog zakona propisano je da pravnosnažna presuda u bračnom sporu ne može se pobijati vanrednim pravnim lekovima u pogledu dela u kome je doneta odluka o poništenju ili razvodu braka.

                        Saglasno citiranoj zakonskoj odredbi parnične stranke u postupku razvoda braka po njegovom pravnosnažnom okončanju, presudu ne mogu pobijati vanrednim pravnim lekovima.

                        U konkretnom slučaju spor se vodi između zakonskog naslednika tužilje protiv tuženog, radi utvrđenja da je tužba podneta od strane pravnog prethodnika tužilje, radi razvoda braka sa tuženim osnovana.

                        Kako saglasno citiranoj zakonskoj odredbi ni pravni prethodnik tužilje ne bi mogla izjaviti reviziju kao vanredni pravni lek protiv odluke donete u postupku razvoda braka, to ni njeni zakonski naslednici ne mogu koristiti ovu zakonsku mogućnost.

                        Zato revizija tužilje, u smislu odredbe člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP, nije dozvoljena jer je izjavljena protiv presude protiv koje se ne može izjaviti revizija.

                        Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 404. ZPP.

                        Predsednik veća – sudija,

Snežana Andrejević, s.r.