Rev 3176/2025 3.1.4.18.1.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3176/2025
03.04.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu, protiv tuženog AA iz ... , čiji je punomoćnik Darko Komnenić advokat iz ... , radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 539/24 od 24.09.2024. godine, u sednici održanoj dana 03.04.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 539/24 od 24.09.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 551/23 od 27.06.2024. godine, stavom prvim izreke, određena je mera zaštite od nasilja u porodici i zabranjeno tuženom da na bilo koji način dalje uznemirava BB, naloženo mu da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim se ugrožava njen telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo, određeno da će mera zaštite od nasilja u porodici trajati godinu dana počev od 27.06.2024. godine i da može biti produžena sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je određena, te da eventualno izjavljena žalba ne zadržava izvršenje presude o određivanju mere zaštita od nasilja u porodici. Stavom drugim izreke, odbijen je predlog za određivanje privremene mere kojom je traženo da se odredi mera zaštite od nasilja u porodici kojom bi se tuženom zabranilo da na bilo koji način dalje uznemirava BB. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 539/24 od 24.09.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 551/23 od 27.06.2024. godine u prvom i trećem stavu izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 1. i člana 408. ZPP u vezi člana 208. Porodičnog zakona, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi i njegova bivša supruga BB su nakon razvoda braka nastavili da žive u istoj kući, u kojoj koriste stambenu jedinicu u prizemlju. Oni su sporazumno uredili način njenog korišćenja, tako što svako od njih koristi jednu sobu, a ostale prostorije koriste zajednički. Između bivših supružnika teče spor o deobi zajedničke imovine koji je uzrok poremećenih međusobnih odnosa, jer bivša supruga tuženog odbija da se iseli iz kuće sve dok se taj spor ne okonča. Tuženi i njegova bivša supruga nalaze se na evidenciji organa starateljstva od 07.11.2020. godine, kada je BB prijavila prvi akt nasilja. Ona je i 26.01.2023. godine prijavila policijskoj stanici nasilje, tvrdeći da joj je tuženi nakon verbalne rasprave udario šamar. Izlaskom na lice mesta policijski službenici su obavili razgovor sa učesnicima događajima, u kojima je tuženi negirao tvrdnje svoje bivše supruge o fizičkom nasilju, a na BB tada nisu uočene vidljive povrede i ona je odbila medicinsku pomoć. Tada je procenjeno da ne postoji neposredna opasnost od nasilja u porodici i zato nisu izrečene hitne mere predviđene Zakonom o sprečavanju od nasilja u porodici, ali je slučaj dva puta razmatran na sastanku tima za koordinaciju i saradnju, kada je procenjeno da postoji srednji, a zatim nizak stepen rizika od nasilja. Nakon tog događaja nisu evidentirane intervencije policije, koja je u prethodnom periodu tokom 2020, 2021. i 2022. godine, intervenisala tri puta. Po mišljenju organa starateljstva, datog nakon dugogodišnjeg savetodavnog rada sa bivšim supružnicima, između njih postoji nepravilno razrešena postrazvodna kriza i obostrana opterećenost suživotom u istom stanu, pri čemu nijedno od njih nije spremno na ustupke i promene kojima bi se oboma omogućio mir i spokojstvo, što potencijalno predstavlja rizik od eskalacije nasilja i zato je celishodno izreći meru zaštite od nasilja u porodici.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Tuženi je u spornom događaju, napadom na svoju bivšu suprugu izvršio akt nasilja u porodici iz člana 197. stav 2. tačka 1. Porodičnog zakona, zbog čega mu je osnovano izrečena mera zaštite od nasilja predviđena članom 198. stav 1. i 2. tačka 5. istog Zakona. Izrečena mera u ovom slučaju ima pre svega preventivno dejstvo, s obzirom da su odnosi tuženog i njegove bivše supruge već duže vreme poremećeni zbog nerešenih imovinskih odnosa, i da zato postoji rizik od nasilja u porodici.

Zbog toga, po oceni Vrhovnog suda, nisu osnovani navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava i bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP-a, usled koje je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Tuženi ukazuje na propust nižestepenih sudova da ocene sadržinu snimka sigurnosne kamere, postavljene u zajedničkim prostorijama stambene jedinice koju koristi sa bivšom suprugom, koji je prvostepeni sud izveo kao dokaz na raspravi. Zakonom o parničnom postupku (član 234. – 283) predviđena su dokazna sredstva u parničnom postupku. Među njima nisu snimci sigurnosnih kamera i oni se ne mogu svrstati u neko od zakonom predviđenih dokaznih sredstava. Osim toga, imajući u vidu poremećenost ličnih odnosa tuženog i njegove bivše supruge, kao i okolnosti njihovog zajedničkog života u istoj kući nakon razvoda braka, nerealno je očekivati da su sigurnosne kamere postavljene i da se koriste uz saglasnost bivše supruge tuženog. Prilikom ocene iskaza tuženog i njegove bivše supruge, i njihovog dovođenja u vezu sa drugim dokazima, nižestepeni sudovi nisu pogrešno primenili odredbu člana 8. ZPP-a, i na taj način su utvrdili da je tuženi označenog dana izvršio akt nasilja u porodici. Odbijanje bivše supruge tuženog da se iseli iz kuće pre okončanja spora za njenu deobu ne može se smatrati njenim doprinosom ili opravdanjem za nasilje tuženog. Izrečena mera zaštite od nasilja je u konkretnom slučaju svrsishodna, jer okolnosti u kojima bivši supružnici žive i njihova obostrana nespremnost da prevaziđu životnu krizu nastalu nakon razvoda braka, potvrđuje postojanje rizika od mogućeg nasilja, što su uočili organ starateljstva i grupa za koordinaciju i saradnju koja je oformljena u smislu člana 25. stav 1. Zakona o sprečavanju nasilja u porodici („Službeni glasnik RS“, br. 94/16 i 10/23).

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković