Rev 3181/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3181/2022
17.01.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mile Petković, advokat iz ..., protiv tužene Republika Srbija, Visoki savet sudstva, Osnovni sud u Zaječaru, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zaječaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3048/21 od 03.11.2021. godine, u sednici održanoj 17.01.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3048/21 od 03.11.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3048/21 od 03.11.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3048/21 od 03.11.2021. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zaječaru P 832/20 od 22.06.2021. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužioca da mu tužena na ime naknade štete isplati iznos od 1.290.618,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.11.2020. godine do isplate i tužilac obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 21.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pozivom na član 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, iz čije sadržine proizlazi da presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Po reviziji protiv pravnosnažne presude predmet je dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje. U dostavljenom spisu nalazi se i revizija tužioca protiv rešenja istog suda Gž.1205/21 od 25.11.2021.godine, ali s obzirom da takvo rešenje u spisu nije sadržano i ne može se zaključiti da je doneto u istoj parnici, zasada se revizija protiv rešenja ne može razmatrati.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011...10/23, u daljem tekstu: ZPP) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana, propisano je da ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.

Ceneći razloge tužioca za odlučivanje o reviziji izjavljenoj protiv presude donete u drugom stepenu, Vrhovni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni navedeni uslovi iz citirane zakonske odredbe da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao posebnoj.

U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu za naknadu materijalne štete, u činjenično-pravnoj situaciji da je Osnovni sud u Zaječaru protiv tužioca, kao izvršnog dužnika, doneo rešenje o izvršenju Iiv 68/20 od 16.03.2020. godine, protiv kog je tužilac izjavio prigovor, a nakon podneska da odustaje od prigovora, rešenje o izvršenju je dostavljeno javnom izvršitelju koji je doneo zaključak o uplati predujma, ali ne i rešenje o sprovođenju izvršenja, tako što je tužbeni zahtev protiv Republike Srbije odbijen kao neosnovan, iz razloga što tužilac nije dokazao u čemu se ogleda nezakonito ili nepravilno postupanje organa tužene, odnosno da je pretpreo štetu čiju naknadu potražuje, s obzirom na to da postupak izvršenja na imovini tužioca nije sproveden, odnosno nije ni doneto rešenje o sprovođenju izvršenja, i odlučeno pozivom na odredbe člana 154 i 155. Zakona o obligacionim odnosima i člana 231. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite i razloge na kojima je zasnovana pobijana presuda drugostepenog suda, kao i navode iznete u reviziji, Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava. U parnicama radi naknade ove vrste štete, primena materijalnog prava je uslovljena utvrđenim činjeničnim stanjem, koje se ne može osporavati u postupku po reviziji. Pre svega, zahteva se da tužilac dokaže da mu je šteta prouzrokovana u vršenju ili u vezi sa vršenjem funkcija državnog organa, koji rad se može smatrati prekoračenjem, zloupotrebom ili pogrešnom primenom datih ovlašćenja, te postojanje uzročno-posledične veze između takvih radnji i predmetne štete. U protivnom, nema osnova traženju naknade štete. S tim u vezi, u ovom slučaju je odlučeno u skladu sa sudskom praksom po navedenom pravnom institutu, mimo kojih nema potrebe za razmatranjem drugih pravnih pitanja. Takođe, institut izuzetne dozvoljenosti revizije rezervisan je isključivo za pitanja iz domena primene materijalnog prava. Primenom ovog instituta ne mogu se razmatrati procesna pitanja, na koja se upravo ukazuje navodima revizije tužioca.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija protiv drugostepene presude nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 06.11.2020. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 1.290.618,00 dinara.

Kako vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić