Rev 3196/2019 3.2.2.2.4.3 izmakla korist

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3196/2019
08.07.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Velimir Jakić, advokat u ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Petrović, advokat u ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je punomoćnik Mitar Obradović, advokat u ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 1838/19 od 23.05.2019. godine, u sednici veća održanoj 08.07.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 1838/19 od 23.05.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici broj P 10/2015 od 18.01.2019. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu solidarno plate inos od 163.180.000,00 dinara na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom po Zakonu o zateznoj kamati počev od utuženja do isplate, te troškove parničnog postupka. Delimično je usvojen tužbeni zahtev tuženog BB za naknadu troškova parničnog postupka, pa je obavezan tužilac da tuženom BB na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 460.500,00 dinara u roku od 15 dana, a za razliku do traženih 529.000,00 dinara, za iznos od 68.500,00 dinara zahtev tuženog je odbijen.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom broj Gž 1838/19 od 23.05.2019. godine žalbu tužioca delimično usvojio, pa je presudu Višeg suda u Sremskoj Mitrovici u delu u kojem je odlučeno o troškovima spora preinačio tako što je obavezao tužioca da na ime troškova parničnog postupka isplati tuženom BB iznos od 397.500,00 dinara (umesto dosuđenog iznosa od 460.500,00 dinara), dok je u preostalom pobijanom nepreinačeno delu potvrdio, a žalbu tužioca u preostalom delu odbio. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka. Odbijen je zahtev tuženog BB za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv pravnosnažne presude donete od strane drugostepenog suda, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), pa je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a ni ona na koju se revizijom ukazuje.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je tužilac kao advokat zastupao tuženog BB u više postupaka, te je tako 20.03.2007. godine kao punomoćnik BB podneo Opštinskom sudu u Rumi tužbu protiv tuženih VV i DD oba iz ..., koja se vodila pod brojem P 194/07. U toj parnici je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda 02.02.2012. godine određena nadležnost Privrednog suda u Sremskoj Mitrovici, te je kod toga spis zaveden pod brojem P 127/2012. U toj parnici je do 15.06.2010. godine tužilac AA zastupao ovde tuženog BB (tamo tužioca). Tužilac AA je 15.08.2014. godine podneo tužbu za glavno mešanje radi duga, vrednost spora 540.000 evra, odnosno 63.180.000,00 dinara. Tužba je podneta protiv BB, DD i VV sa tužbenim zahtevom da se svo troje tuženih obaveže da tužiocu na ime naknade štete isplate iznos od 63.180.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom. Privredni sud u Sremskoj Mitrovici je rešenjem broj P 300/2014 od 15.09.2014. godine, odbio predlog tužioca za glavno mešanje, te se Privredni sud u Sremskoj Mitrovici oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po tužbi tužioca protiv tuženih BB, VV i DD, te je predmet ustupljen Višem sudu u Sremskoj Mitrovici kao stvaro i mesno nadležnom sudu.

Utvrđeno je da je između tužioca i tuženog BB zaključen ugovor o zastupanju. Sačinjeno je i specijalno punomoćje 17.12.2009. godine kojim BB opunomoćuje ovde tužioca AA, advokata u ..., da u njegovo ime i za njegov račun podnese predlog za dozvolu izvršenja radi sprovođenja i naplate izvršenja po pravnosnažnom (delu) presude, po tužbi vlastodavca BB, protiv DD i VV, koja tužba je zavedena pred Opštinskim sudom u Rumi pod brojem P 194/07 od 20.03.2007. godine. U specijalom punomoćju je navedeno da je opunomoćeni ovim naročito ovlašćen da u tom postupku 20 % naplaćenog iznosa od navedenih građana zadrži za sebe na ime isplate po ugovoru o zastupanju, na ime advokatskih troškova, kao i da u navedenom postupku od navedenih građana naplati i zadrži sve troškove parničnog i izvršnog postupka u kom delu mu ovim putem navedeni procenat opisanog potraživanja davalac punomoći cedira, (ustupa).

Parnica pred Privrednim sudom u Sremskoj Mitrovici koja se vodi pod brojem P 349/2017 je još uvek u toku.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev tužioca kao preuranjen, jer nije pravnosnažno okončan postupak po tužbi koja je predata i zavedena u Opštinskom sudu u Rumi pod brojem P 194/07, a sada se vodi pred Privrednim sudom u Sremskoj Mitrovici pod brojem P 349/2017, da se zato ne zna ishod te parnice, odnosno da li će biti usvojen tužbeni zahtev tamo tužioca (ovde tuženog BB) te u kom iznosu, a od čega zavisi osnovanost potraživanja tužioca u ovoj parnici.

Vrhovni kasacioni sud ocenjuje da su nižestepeni sudovi pravilno odbili tužbeni zahtev tužioca kao preuranjen. Nisu osnovani revizijski navodi tužioca kojim ukazuje da je sud načinio bitnu povredu postupka time što je tužbeni zahtev odbio kao neosnovan, a u obrazloženju naveo da je njegov tužbeni zahtev preuranjen. Ovo su bili i žalbeni navodi o kojima se drugostepeni sud detaljno i pravilno izjasnio. Naime, tužbeni zahtev se kod preuranjene tužbe može samo odbiti kao neosnovan, jer preuranjeni tužbeni zahtev i jeste neosnovan. Nakon što postupak pred Privrednim sudom bude pravnosnažno okončan tužilac ima pravo da podnese novu tužbu koja neće biti odbačena kao presuđena stvar zato što je u ovoj parnici njegov tužbeni zahtev odbijen kao preuranjen. Preuranjenost proizilazi i iz same specijalne punomoći u kojoj je tuženi BB ovlastio tužioca da u postupku (parnica pokrenuta pred Opštinskim sudom u Rumi i zavedena pod brojem P 194/07) 20 % naplaćenog iznosa zadrži za sebe na ime isplate po ugovoru o zastupanju na ime advokatskih troškova, kao i da zadrži sve troškove parničnog i izvršnog postupka. Za sada nije naplaćen bilo koji iznos (bar tužilac to nije dokazao), a do pravnosnažnog okončanja parnice nema ni odluke o troškovima postupka, i nepoznat je njegov iznos. Pogrešno revident navodi u reviziji da je Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 87/2018) ukinuto bezuslovno intervencijsko dejstvo presude jer je izmenjen člana 204. tog zakona, i da će presuda koja bude doneta u Privrednom sudu u Sremskoj Mitrovici u parnici broj P 349/2017 delovati samo između stranaka u toj parnici. Intervencijsko dejstvo presude je regulisano članom 218. i 219. ZPP i nije bilo izmena ni jedne odrednice ovih članova. Ukazivanje na odredbe Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na ugovor o ustupanju (cesija) iz člana 436. – 445. Zakona o obligacionim odnosima u ovoj konkretnoj situaciji je bezpredmetno. To pitanje će biti raspravljeno u nekoj budućoj parnici kada se za to steknu uslovi.

Kako ni ostali revizijski navodi ne dovode u sumnju pravilnost presuđenja Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije osnovana, pa je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić