
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3219/2019
10.02.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Vesne Subić i Biserke Živanović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., selo ..., čiji je punomoćnik u postupku po reviziji Gordana Rakočević, advokat iz ..., protiv tuženog „Philip Morris Operations“ a.d. Niš, čiji je punomoćnik Nebojša Stanković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4838/18 od 26.03.2019. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 4838/18 od 30.05.2019. godine, u sednici održanoj 10.02.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4838/18 od 26.03.2019. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 4838/18 od 30.05.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4838/18 od 26.03.2019. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 4838/18 od 30.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 10929/13 od 22.03.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu, na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2003. godini, plati 2.481.908,00 dinara sa zakonskom kamatom počev od 16.05.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je i tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da mu, na ime neisplaćene premije za duvan u listu za 2003. godinu, plati 177.500,00 dinara sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2004. godine do isplate. Stavom trećim izreke obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka od 280.500,00 dinara sa zakonskom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 4838/18 od 26.03.2019. godine, žalba tužioca je odbijena, kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, a odbijen je i zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom radi ujednačavanja sudske prakse, na osnovu člana 404. ZPP.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tužbenog zahteva je naknada štete koju je tužilac pretrpeo zbog smanjenog prinosa duvana i neisplaćene premije za duvan u listu za 2003. godinu. Pravnosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev uz pravilnu primenu materijalnog prava prilikom ocene istaknutog prigovra zastarelosti potraživanja. Tužilac uz tužbu nije dostavio pravnosnažne sudske odluke kojima je o istom pravnom pitanju odlučeno na drugačiji način. Imajući ovo u vidu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nije potrebno odlučivati o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse, novog tumačenja prava, razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, što znači da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 31.12.2013. godine, a pobijana vrednost predmeta spora je 2.659.408,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, od 114,6309 dinara za 1 evro, predstavlja dinarsku protivvrednost iznosa od 23.199,75 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi graničnu vrednost za dozvoljenost revizije od 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je i revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
U skladu sa iznetim, a na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić