
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3237/2019
15.07.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Jasminke Stanojević i Vesne Popović, članova veća, u parnici tužilja AA iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Konstantin Rankov, advokat iz ..., protiv tuženih VV, GG, DD i ĐĐ, svih iz ..., čiji je punomoćnik Tomislav Dikosavić, advokat iz ... i EE, čiji je privremeni zastupnik, Aleksandar Ostojin, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilja, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3689/2017 od 21.11.2018. godine, na sednici veća održanoj dana 15.07.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilja, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3689/2017 od 21.11.2018. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilja, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3689/2017 od 21.11.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 574 /2017 (2014) od 07.09.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je ništav ugovor o poklonu zaključen 13.12.2013. godine, overen od strane Osnovnog suda u Zrenjaninu Ov.br. ../2013; kao i da se utvrdi da su tužilje stekle pravo svojine na osnovu kupovine i održaja na nepokretnosti upisanoj u Listu nepokretnosti .. KO ..., br. plana .. kat.parcela br. .., njiva I klase, površine 75 a 32m2; da se tužilje uknjiže kao vlasnici, svaka po ½ idealna dela navedene nepokretnosti kao i da se obavežu tuženi na naknadu troškova parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezane su tužilje tuženima solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 23.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezane su tužilje da solidarno naknade troškove parničnog postupka privremenom zastupniku tužene, u iznosu od 112.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3689/2017 od 21.11.2018. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena žalba tužilja i presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P 574/17 (2014) od 07.09.2017. godine, preinačena je u delu odluke o troškovima postupka, tako što je odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnih troškova od 230.500,00 dinara, odnosno troškova privremenog zastupnika od 112.000,00 dinara, za period od presuđenja do izvršnosti. U prostalom delu prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, obavezane su tužilje da solidarno tuženima, isplate troškove žalbenog postupka u iznosu od 111.952,00 dinara, a advokatu Ostojin Aleksandru, privremenom zastupniku tužene EE da isplate iznos od 21.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilje su blagovremeno izjavile dve revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava: prvu po članu 403. stav 2. tačka 3. ZPP, smatrajući da je ona dozvoljena jer je drugostepeni sud svoju odluku doneo nakon održane rasprave. Međutim, revizija po navedenom osnovu bi bila dozvoljena pod uslovom da je drugostepeni sud ukinuo prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka, što ovde nije slučaj, pa takva revizija nije dozvoljena po članu 403. ZPP. Druga revizija izjavljena je kao posebna revizija po članu 404. ZPP.
Prema članu 404. stavu 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...87/18) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a prema stavu 2. o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Postupajući prema citiranoj zakonskoj odredbi Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji, jer u konkretnom slučaju nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ni pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti ima potrebe za ujednačavanjem sudske prakse i za novim tumačenjem prava.
O predmetnom tužbenom zahtevu drugostepeni sud je odlučio uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Imajući u vidu da odluka u predmetima sa tužbenim zahtevom kao u ovoj pravnoj stvari zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilja, kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5. ZPP, Vrhovni kasaconi sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stava 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 16.06.2014. godine. Vrednost pobijanog dela predmeta spora je 560.000,00 dinara. Prvostepena presuda doneta je 07.09.2017. godine, a drugostepena presuda je doneta 21.11.2018. godine.
Imajući u vidu da vrednost predmeta spora koji se pobija revizijom ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000,00 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu izloženog, u smislu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić