Rev 3238/2021 3.1.1.4.6; sticanje svojine održajem

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3238/2021
20.10.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mijuško Žugić, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije – Republička direkcija za imovinu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Gradske opštine Palilula, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo, i PKB Korporacija AD Beograd, čiji je punomoćnik Zoran Ećimović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene Republike Srbije, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2676/18 od 26.03.2019. godine, ispravljene rešenjem od 08.04.2021. godine, u sednici veća od 20.10.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene Republike Srbije izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2676/18 od 26.03.2019. godine ispravljene rešenjem od 08.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 8461/17 od 16.11.2017. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je vlasnik kp .. u ZKUL 2 KO ..., što bi tuženi bili dužni da priznaju i trpe uknjižbu tužilje na osnovu ove presude. Stavom drugim izreke tužilja je obavezana da tuženoj Republici Srbiji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.000,00 dinara. Stavom trećim izreke tužilja je obavezana da tuženoj Gradskoj opštini Palilula naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 99.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2676/18 donetom nakon zaključene glavne rasprave dana 26.03.2019. godine, stavom prvim izreke ukinuta je prvostepena presuda. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je vlasnik katastarske parcele .. u ZKUL 2 KO ..., što je tužena Republika Srbija obavezana da prizna i trpi uknjižbu tužilje na osnovu ove presude. Stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje prava svojine na navedenoj katastarskoj parceli što bi tužena Gradska opština Palilula i PKB Korporacija bili dužni da priznaju i trpe uknjižbu tužilje po osnovu presude. Stavom četvrtim izreke tužena Republika Srbija je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 150.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2017. godine do isplate. Stavovima petim i šestim izreke tužilja je obavezana da tuženim Gradskoj opštini Palilula i PKB Korporaciji naknadi troškove parničnog postupka.

Protiv drugostepene presude, zastupnik tužene Republike Srbije je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu čl. 408. i 403. stav 2. tačka 3. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP, koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11) i utvrdio da revizija tužene nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se određeno ne ukazuje na bitne povrede postupka koje predstavljaju revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravni prethodnik tužilje BB bio je vlasnik katastarske parcele .., njiva II klase, koja mu je oduzeta u postupku sprovođenja arondacije poljoprivrednog zemljišta u korist Opšte zemljoradničke zadruge Borča, u skladu sa rešenjem Skupštine opštine Krnjača, Odeljenje za privredu od 04.12.1964. godine. Ovim rešenjem bilo je određeno da će Komisija za arondaciju zemljišta svojim rešenjem odrediti naknadu za arondirano zemljište i uvesti korisnika u posed nakon pravnosnažnosti rešenja, koje je postalo pravnosnažno 15.01.1965. godine. Rešenjem Skupštine opštine Krnjača – Komisije za arondaciju od 20.01.1965. godine odlučeno je da se zemiljšte, u koje spada i kp .. njiva II klase, pripaja opštenarodnoj imovini i postaje društvena svojina, čiji korisnik je PKB – Padinska Skela, određena je naknada u novcu u iznosu od tadašnjih 130.167,00 dinara i obavezan PKB – Padinska Skela kao korisnik arondacije da ovu naknadu isplati pravnom prethodniku tužilje. Navedeno rešenje nije pravnosnažno. Prema zapisniku o utvrđivanju faktičkog stanja od 16.04.1990. godine, pravni prethodnik tužilje je u postupku arondacije dao parcelu .. i u zamenu dobio spornu katastarsku parcelu .. površine 57,76 ari i katarsku parcelu .., koje pravni prethodnici tužilje i tužilja nesmetano koriste od 1965. godine. Pravni prethodnik tužilje BB je pokrenuo vanparnični postupak radi određivanja naknade za arondirano zemljište, koji nije okončan, niti je tužilji ili njenim pravnim prethodnicima isplaćena naknada za oduzeto zemljište. Sporna katastarska parcela .. KO ... uknjižena je kao državna svojina Republike Srbije na osnovu rešenja DN ../02 i predstavlja poljoprivredno zemljište bez upisanog nosioca prava korišćenja.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u drugostepenoj presudi primenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je tužilja vlasnik sporne katastarske parcele i tužena Republika Srbija obavezana da prizna i trpi da se na osnovu presude tužilja uknjiži kao vlasnik.

Članom 56. Osnovnog zakona o iskorišćavanju poljoprivrednog zemljišta („Službeni list FNRJ“ 43/59, 53/62) propisano je pravo sopstvenika zemljišta koje se arondacijom pripaja na naknadu koju daje korisnik arondacije, a prema članu 57. tog zakona, ako je sopstvenik pripojenog zemljišta zemljoradnik, na ime naknade mu se daje po pravilu odgovarajuće zemljište, a ukoliko ga nema, daje mu se zemljište odgovarajuće vrednosti, odnosno ako se ne postigne sporazum naknada se isplaćuje u novcu. U slučaju da sopstvenik pripojenog zemljišta nije zemljoradnik, prema članu 58. tog zakona naknada za pripojeno zemljište se daje po pravilu u novcu, odnosno po sporazumu u drugom zemljištu odgovarajuće vrednosti.

U postupku je utvrđeno da je pravnom prethodniku tužilje oduzeta predmetna katastarska parcela u postupku arondacije, koji nije proveden do kraja i nije isplaćena naknada u novcu, već mu je dato odgovarajuće zemljište, odnosno predmetna katastarska parcela, koju tužilja sa pravnim prethodnicima nesmetano drži od 1965. godine. Izmenama i dopunama Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa koje su stupile na snagu 04.07.1996. godine brisana je odredba člana 29. tog zakona koja je onemogućavala sticanje prava svojine na nepokretnosti u društvenoj i državnoj svojini putem održaja. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak drugostepenog suda da su pravni prethodnici tužilje opravdano verovali da su sporazumom iz 1965. godine i razmenom nepokretnosti stekli pravo svojine na spornoj katastarskoj parceli, jer su je dobili u postupku arondacije, pa su opravdano smatrali da je za prenos prava svojine dovoljno da se faktički izvrši razmena i predaja parcela. Zato su se stekli uslovi za sticanje prava svojine putem održaja na spornoj katastarskoj parceli, u smislu čl. 28. stav 2. i 30. stav 2. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa, pa je tužbeni zahtev tužilje pravilno drugostepenom presudom usvojen u odnosu na tuženu Republiku Srbiju koja je uknjižena kao vlasnik navedene nepokretnosti.

Revizijom tužene neosnovano se ističe pogrešna primena materijalnog prava i navodi da pravni prethodnici i tužilja nisu bili savesni, jer je po oceni Vrhovnog kasacionog suda u drugostepenoj presudi pravilno utvrđena savesnost tužilje i njenih pravnih prethodnika.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić