Rev 326/2016 obligaciono pravo; odgovornost za štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada preduzeća, drugih pravnih lica i državnih organa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 326/2016
16.11.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Vladimir Maričić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo finansija i Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3190/15 od 19. novembra 2015. godine, u sednici veća održanoj dana 16.11.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3190/15 od 19. novembra 2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom preinačena je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 7298/2013 od 21. septembra 2015. godine, pa je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da mu tuženi solidarno isplati na ime materijalne štete ukupan iznos od 6.942.967,95 dinara, sa zateznom kamatom počev od 21. septembra 2015. godine; obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 22.500,00 dinara i na ime troškova drugostepenog postupka 60.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, pa je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Kao revizijski razlog ističe se postojanje bitne povrede, ali se u obrazloženju ne navodi o kojoj je povredi reč.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, motorno vozilo (svojina tužioca) prvi put je registrovano 29.02.2008. godine u … na ime BB (prodavca vozila).

Policijska stanica u Vrbasu je prodavcu tužioca izdala registarske tablice, ali Policijska stanica Plandište je proverom došla do saznanja da prvobitni prodavac nije priložio uz zahtev za registraciju dokaz o carinjenju za vozilo koje je predstavljalo predmet prometa već je carinska deklaracija glasila na drugo vozilo. Kako nadležni organ unutrašnjih poslova nije mogao prihvatiti tu deklaraciju kao odgovarajući dokaz o poreklu i vlasništvu vozila (jer prodavac nije platio carinske obaveze), to nisu postojali uslovi da se vozilo registruje. Dana 06.09.2012. godine prodavac BB je uplatio dugujući iznos carine posle čega su se stvorili uslovi da se vozilo registruje i koristi.

Kod takvog činjeničnog stanja, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtev odbio kao neosnovan.

Uslovi za naknadu štete su: deliktna sposobnost, osnov odgovornosti, postojanje štetne radnje i posledice i uzročna veza između radnje i posledice.

U konkretnom slučaju ne postoji uzročna veza između štetne radnje i posledice (štete) na strani državnih organa tužene. Adekvatni uzrok štete je ponašanje (postupci) prodavca koji je sa tužiocem zaključio ugovor o prodaji automobila koji se nije mogao registrovati bez plaćanja dažbina jer je prodavac prilikom pokušaja registracije vozila priložio falsifikovanu ispravu. U radnjama organa tužene ne postoje uslovi za građansko-pravnu odgovornost (odgovornost za štetu) jer nema nezakonitog rada, a eventualna nepravilnost u radu (duže trajanje postupka) nije adekvatan uzrok štete. Donošenje odluka državnih organa zavisilo je od postupaka prodavca vozila pa je osnovni uzrok štete ponašanje prodavca koji je skrivio pravni nedostatak, a ne duže trajanje postupka pred državnim organima, pa se nisu stekli uslovi za naknadu štete po osnovu člana 35. Ustava i člana 172. ZOO.

Neosnovani su revizijski navodi u kojima se ističe da je država odgovorna za štetu zato što je tužiocu policijski organ dao netačne podatke o nepostojanju smetnji za kupovinu vozila. U našem pravu ne postoji javni registar putničkih vozila koji bi garantovao apsolutnu tačnost prometa, da bi država odgovarala za štetu u slučaju pogrešnog upisa. Zbog toga obaveštenje policijskog službenika važi kao obična informacija i ne oslobađa kupca iz ugovora o prodaji da vrši proveru prava svojine prethodnika (u ponašanju prethodnika i skrivanju relevantnih činjenica od značaja za prenos prava svojine leži uzrok nastanka štete).

Na osnovu člana 414. ZPP odučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić