Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3262/2021
19.01.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužilja AA iz ..., BB iz ..., Republika Crna Gora i VV iz ..., Republika Crna Gora, čiji je zajednički punomoćnik Dijana Jeremić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Čačka, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Čačka i tuženih GG iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Zorica Đoković, advokat iz ..., radi utvrđenja svojine, odlučujući o reviziji tužilja, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1407/20 od 14.12.2020. godine, u sednici veća održanoj 19.01.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilja, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1407/20 od 14.12.2020. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilja, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1407/20 od 14.12.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku P 370/17 od 26.11.2019. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je da su tužilje vanknjižni vlasnici stambene porodične zgrade, objekta broj 1, površine 178 m2, izgrađene na kp.br. .. KO Čačak, sopstvenim sredstvima, bez odoborenja za gradnju, što su tuženi dužni da priznaju, dok je odbijen tužbeni zahtev da se tužilje upišu u registru nepokretnosti sa svojim pravom udela na navedenoj stambeno - porodičnoj zgradi. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da su tužilje imaoci prava svojine na kp.br. .. KO Čačak sa udelom od 1012/1932 realnih delova parcele po osnovu Ugovora o kupoprodaji, zaključenog 01.11.1998. godine između ĐĐ i EE iz ... kao prodavaca i ŽŽ iz ..., kao kupca, i Ugovora o kupoprodaji zaključenog 05.02.1993. godine između GG iz ... kao prodavca i ŽŽ iz ... kao kupca, kao i po osnovu održaja usled savesne i zakonite državine predmetnog dela parcele u trajanju dužem od 20 godina i to: tužilja AA sa pravom udela 337/1932 idealnih na kp.br. .. KO Čačak, tužilja BB sa 337/1932 idealnih delova iste i tužilja VV sa istim udelom na istoj katastarskoj parceli, što su tuženi dužni da priznaju i dozvole da se tužilje upišu u registar nepokretnosti kao vlasnici sa svojim idealnim udelom na predmetnim nepokretnostima (kući i parceli). Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1407/20 od 14.12.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tužilja i potvrđena presuda Osnovnog suda u Čačku P 370/17 od 26.11.2019. godine u odbijajućem delu stava prvog izreke, stavu drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke drugostepene presude odbijen je zahev tužilja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilje su blagovremeno izjavile reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, ukazujući na razloge za primenu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 87/18 i 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna rezvija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).
Vrhovni kasacioni sud je u granicama svojih ovlašćenja, na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, ocenio da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odluku o tužbenom zahtevu. Pravnosnažnom presudom utvrđeno je vanknjižno vlasništvo tužilja na bespravno izgrađenom stambenom objektu, bez prava upisa svojine, dok je tužbeni zahtev za utvrđenje prava svojine na katastarskoj parceli pod objektom, odbijen kao neosnovan. O ovom pravu tužilja, sudovi su odlučili uz adekvatnu primenu materijalnog prava, budući da po ranije važećim odredbama Zakona o gradskom građevinskom zemljištu (1979. i 1990. godine), promet prava korišćenja neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta u državnoj svojini nije bio dozvoljen (osim prenosa na bračnog druga, potomke, usvojenike, roditelje i usvojioce), te da se na neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu ne može steći svojina po osnovu nelegalne gradnje objekta, sve imajući u vidu vreme raspolaganja i sticanja stvarnih prava na zemljištu i vreme izgradnje objekta. Shodno navedenom, pravni stav Vrhovnog kasacionog suda na koji se revizijom ukazuje, da se pravo svojine održajem može steći na idealnom delu nepokretnosti nije uticaja u ovom sporu, jer i njegovo prihvatanje i odlučivanje o reviziji kao posebnoj, ne bi dovelo do drugačijeg i povoljnijeg ishoda spora za revidenta.
Na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko - pravnim sporovima koji se odnose na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta 10.03.2017. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 200.000,00 dinara.
Kako vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija je nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Marina Milanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić