Rev 3265/2020 3.1.2.4.2; ništavi ugovori; 3.1.2.7; poklon

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3265/2020
21.07.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Aleksandra Andrić, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, obojica iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Radoslav Tadić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 491/2017 od 03.12.2019. godine, na sednici održanoj 21.07.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 491/2017 od 03.12.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 491/2017 od 03.12.2019. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Ubu P 282/2016 od 28.09.2016. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je ništav i ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o poklonu overen pred Opštinskim sudom u Ubu dana 12.11.2009. godine pod Ov ../09, zaključen između tuženih VV iz ..., kao poklonodavca i BB iz ..., kao poklonoprimca, sledećih nepokretnosti: k.p.br. .., pašnjak u površini 0.04.44 ha po starom premeru, iz ZKUL .. KO .., kojoj odgovara po novom premeru k.p.br. .., pašnjak prve klase u površini 0.04.44 ha (po DKP-u u površini 0.04.43 ha) iz P.l. .. KO .. i stambene zgrade stojeće na navedenoj parceli spratnosti P + PK dimenzija 9,61 h 9,72 m, izgrađenoj po odobrenju za gradnju Skupštine opštine Ub br. ../92-02 od 25.06.1992. godine, što su tuženi BB i VV dužni priznati i trpeti. Stavom trećim izreke, odbačena je tužba tužilje u delu kojim je tražila da se naloži brisanje upisa u zemljišnim knjigama i katastru nepokretnosti i uspostavljanje ranijeg zemljišno knjižnog stanja, tako da se briše uknjižba prava svojine upisana u javnim knjigama u korist tuženog BB na opisanim nepokretnostima uz upis u korist tuženog VV. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da tužilji, na ime troškova postupka, isplate iznos od 157.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 i 55/14), pa je odlučio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je 24.02.1999. godine podnela tužbu protiv tuženog VV, radi utvrđenja suvlasništva da je po osnovu sticanja u bračnoj zajednici suvlasnik sa udelom od 1/2 na kp.br. .. u površini od 0.04.44 ha KO ... (kp.br. ... u površini od 0.04.44 ha iz ZKUL .. KO ... po starom premeru) i kuće na tom placu veličine 10x9 m, nedovršene, sa istim udelom, koju je podneskom od 17.06.1999. godine proširila na utvrđenje da je sa istim udelom suvlasnik i dva putnička automobila. Podneskom od 07.02.2012. godine tužilja je preinačila tužbu i tužbenim zahtevom tražila da se obaveže tuženi da joj, na ime udela od 1/2 na stambenoj zgradi i putničkim automobilima, isplati novčane iznose. Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Valjevu, Sudska jedinica u Ubu P 7/11 od 22.08.2012. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezan je tuženi VV da tužilji, na osnovu doprinosa u sticanju u toku trajanja bračne zajednice, isplati na ime udela od 1/3 na stambenoj zgradi iznos od 1.029.579,30 dinara, do isplate, kao i iznose od 9.070,10 dinara i 47.500,00 dinara sa kamatom, na ime udela od 1/2 na putničkim automobilima, sve sa pripadajućom zakonskom zasteznom kamatom. Tuženi VV, kao poklonodavac i tuženi BB, kao poklonoprimac, zaključili ugovor o poklonu nepokretnosti, overen od strane Opštinskog suda u Ubu Ov. ../2009 dana 12.11.2009. godine, čiji su predmet plac i kuća na ..., koju su tužilja i tuženi VV stekli u toku trajanja bračne zajednice, koje nepokretnosti je poklonodavac ustupio danom zaključenja ugovora u svojinu i državinu poklonoprimcu, sa teretom doživotnog prava uživanja na celokupnoj poklonjenoj imovini u njegovu korist. Pravnosnažnim rešenjem Opštinskog suda u Ubu R 108/2009 od 17.12.2009. godine usvojen je predlog predlagača AA i određena privremena mera kojom je protivniku predlagača BB zabranjeno otuđenje i opterećenje nepokretnosti, plac i kuće, bliže opisanih u rešenju, koje je dobio po osnovu ugovora o poklonu, uz zabeležbu ove zabrane u javnim knjigama i uz nalog Službi za katastar nepokretnosti i zemljišnoj knjizi da ne izvrši provođenje promena prava vlasništva na poklonoprimca na predmetnim nepokretnostima po ugovoru o poklonu koji je overen pred ovim sudom pod Ov. ../09. Uverenjem Republičkog geodetskog zavoda - Službe za katastar nepokretnosti Ub od 09.04.2015. godine potvrđeno je da u katastarskom operatu na ime VV iz ... nema upisanih nepokretnosti na području Opštine Ub. Tužilja je od sina BB, ovde tuženog, imala saznanje da mu je otac govorio da joj kaže da povuče tužbu koju je podnela radi utvrđenja prava suvlasništva po osnovu sticanja u braku jer neće dobiti ništa od imovine, da je tuženi VV u toku trajanja te parnice otuđio i dva automobila koja su stranke stekle u toku trajanja braka. Supružnici nisu imali dogovor da nepokretnost koju su stekli u braku poklone sinu BB jer imaju i ćerku i kuću su gradili da bi sa oboje dece u njoj živeli. Tužilja je u katastru nepokretnosti saznala da su tuženi zaključili sporni ugovor o poklonu. Tuženi VV se u ostavinskom postupku vođenom iza smrti njegovog oca odrekao nasleđa.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev, iz razloga što tužilja nije dokazala činjenicu da je kod poklonodavca tuženog VV postojala nedopuštena pobuda za zaključenje ugovora, odnosno da bi osujetio potraživanje tužilje po osnovu sticanja u njihovoj bračnoj zajednici koje joj je utvrđeno pravnosnažnom presudom nakon zaključenja ugovora o poklonu.

Drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu jer su razlozi koje je dao prvostepeni sud o bitnoj činjenici, postojanju nedopuštene pobude za zaključenje ugovora o poklonu koji su tuženi zaključili, a čije utvrđenje ništavosti tužilja traži tužbenim zahtevom, nejasni i protivrečni, zbog čega je nakon održane rasprave utvrdio bitne činjenice i odlučio o tužbenom zahtevu delimično ga usvajajući.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano revident osporava pravilnost primene materijalnog prava od strane drugostepenog suda.

Odredbom člana 51. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov, a odredbom člana 52. istog zakona da ako osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav. Odredbom člana 53. stav 1. istog zakona propisano je da pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na njegovu punovažnost, ali, ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku jednog ugovarača da zaključi ugovor iako je to drugi ugovarač znao ili morao znati, ugovor će biti bez dejstva (stav 2.). Stavom trećim istog člana propisano je da ugovor bez naknade nema pravno dejstvo ni kad drugi ugovarač nije znao da je nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku njegovog saugovarača.

Pravilno je pravno shvatanje izraženo u pobijanoj presudi da je osporeni ugovor o poklonu ništav shodno napred citiranim odredbama Zakona jer se pre svega radi o ugovoru bez naknade, a kod poklonodavca postojala je nedopuštena pobuda za njegovo zaključenje, odnosno da otuđenjem nepokretnosti onemogući ostvarenje tužiljinog potraživanja koje je postojalo i za koje je tuženi VV znao jer se između njih vodila parnica za utvrđenje suvlasništva odnosno isplatu na ime udela po osnovu sticanja u bračnoj zajednici. Ugovor o poklonu zaključen je u toku trajanja navedene parnice, između tuženog VV poklonodavca i tuženog BB, zajedničkog sina tužilje i tuženog VV, kao poklonodavca, sa namerom poklonodavca da se tužilja osujeti u ostvarenju svojih prava, koja joj nesumnjivo pripadaju jer je i uspela u pravnosnažno okončanom postupku sa svojim zahtevom, dok se revizijom neosnovano ukazuje da je u zeljišnim knjigama tuženi VV bio upisan, jer se kod zajedničke imovine smatra da je pravo svojine na određenoj nepokretnosti upisano na oba supružnika, čak i onda kada je upis u katastar izvršen samo na jednog od njih, pod uslovom da nema odluke suda ili pismenog sporazuma o deobi.

Kako ugovor o poklonu nije regulisan normama pozitivnog zakonodavstva, na njega se primenjuju pravna pravila iz paragrafa 561. do 568. i 937. Srpskog građanskog zakonika, na osnovu člana 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 06. aprila 1941. godine i za vreme neprijateljske okupacije („Službeni glasnik FNRJ“ br.86/46, 105/46...). Kod ugovora o poklonu poklonodavac daje ili obećava poklonoprimcu dobrovoljno neku imovinsku vrednost, a poklonoprimac to prima ili prihvata. Između poklonodavca i poklonoprimca postoji saglasnost o predmetu poklona i volja da se on učini, odnosno primi. Motiv (pobuda) da se poklon učini ulazi u sam osnov ovog ugovora.

Suprotno navodima revizije, pobuda pod kojom je navedeni ugovor o poklonu zaključen, u vreme kada je parnica za deobu imovine stečene u braku bila u toku, koje saznanje su tuženi imali, pored nesavesnosti poklonodavca, na kojoj se u reviziji neosnovano insistira, ulazi u polje nedostatka volje za zaključenje ugovora (animus donandi) i oduzima osnov takvom ugovoru. Ugovor koji nema osnov ili je on nedopušten ne proizvodi pravno dejstvo i ništav je saglasno odredbama člana 52. u vezi člana 51. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Volja i namera poklonodavca da zaključi ugovor o poklonu kao motiv (pobuda) dobročinog davanja ima i značaj osnova za zaključenje tog ugovora bez naknade. Ta volja mora biti stvarno postojeća i slobodno izražena, što ovde nije bio slučaj. Nepostojeći ili nedozvoljeni osnov i pobuda kod besteretnog ugovora uzrokuju njegovu nepunovažnost. Takav nedostatak bitnih elemenata ugovora bez naknade predstavlja zakonske razloge za njegovu ništavost u smislu člana 103. ZOO.

Sud je imao u vidu i ostale navode revizije ali je našao da ne utiču na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

Na osnovu izloženog, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić