Rev 3271/2019 3.1.4.6 utvrđivanje očinstva

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3271/2019
20.11.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ... i mal. GG iz ..., koga zastupa zakonski zastupnik majka BB, a čiji je zajednički punomoćnik Ivan Savić, advokat iz ..., radi osporavanja i utvrđivanja očinstva, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 139/2019 od 10.04.2019. godine, u sednici održanoj 20.11.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 139/2019 od 10.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Leskovcu P2 18/18 od 26.12.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da tuženi VV iz ... nije prirodni – biološki otac mal. GG iz ..., JMBG ...; da je tužilac AA iz ... JMBG ... prirodni – biološki otac tuženog mal. GG iz ..., što su tuženi dužni da priznaju da je tužilac AA otac mal. GG, a takođe da trpe brisanje upisa očinstva tuženog VV i upis očinstva tužioca AA u matičnu knjigu rođenih za matično područje ... pod tekućim brojem .. za godinu 2011. godinu. Stavom drugim izreke, mal. GG, rođen ...2011. godine u ..., poveren je na samostalno staranje majci BB, koja će nad njim samostalno vršiti roditeljsko pravo. Stavom trećim izreke, uređeni su lični odnosi i način viđanja između tužioca AA i tuženog mal. GG, na taj način što će se viđanje između tužioca i mal. tuženog ostvarivati svake druge i četvrte nedelje u mesecu, u vremenu od 12,00 do 17,00 časova kao i za dan očeve krsne slave, drugi dan Nove godine, drugi dan Božića, drugi dan Uskrsa i drugi dan prvomajskog praznika u periodu od 12,00-17,00 časova, na način da će ga tužilac uzimati ispred kuće gde maloletan tuženi živi i vraćati ga na isti način. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac AA da doprinosi u izdržavanju mal. tuženog GG, mesečnom isplatom 7.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju docnje, a koji će plaćati uplatom preko pošte na ime zakonske zastupnice – majke BB i to svakog 01. do 10. u tekućem mesecu za prethodni mesec, počev od 26.12.2018. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski razlozi ili ne nastupe okolnosti koje ovu obavezu menjaju ili ukidaju. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 139/2019 od 10.04.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tuženih VV i mal. GG i potvrđena presuda Višeg suda u Leskovcu P2 18/18 od 26.12.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP (''Službeni glasnik RS'', br.72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tuženih nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. U reviziji se ukazuje da je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, međutim, zbog ove povrede postupka revizija ne može da se izjavi, što proizlazi iz člana 407. stav 1. tačka 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, maloletan GG, rođen je ...2011. godine u toku trajanja braka između tužene BB i tuženog VV. U matičnoj knjizi rođenih za mal. GG, kao otac upisan je tuženi VV, a majka tužena BB. Tokom postupka veštačenjem DNK analizom utvrđeno je da je tužilac AA sa verovatnoćom većom od 99,99999% biološki otac mal. tuženog GG. Tužbu za utvrđenje očinstva tužilac je podneo 18.01.2017. godine, a tužbu za osporavanje očinstva tuženog VV, tužilac je podneo 17.10.2018. godine. Tužilac je nalaz veštaka primio 22.01.2018. godine.

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Porodični zakon u članu 251. stav 3. propisuje da muškarac koji tvrdi da je otac deteta može podneti tužbu radi utvrđivanja svog očinstva u roku od godinu dana od dana saznanja da se sa njegovim priznanjem očinstva nisu saglasili majka, odnosno staratelj deteta, a najkasnije u roku od 10 godina od rođenja deteta. Istim zakonom u članu 252. stav 4. propisano je da muškarac koji tvrdi da je otac deteta može podneti tužbu radi osporavanja očinstva muškarcu koji se po ovom zakonu smatra ocem deteta u roku od godinu dana od saznanja da je on otac deteta, a najkasnije u roku od 10 godina od rođenja deteta.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tužba za utvrđivanje, kao i za osporavanje očinstva podneta je u rokovima koji su propisani citiranim odredbama člana 251. stav 3. i 252. stav 4. Porodičnog zakona. U konkretnom slučaju, pravilan je zaključak drugostepenog suda da je subjektivni rok za podnošenje tužbe za utvrđivanje i osporavanje očinstva počeo da teče od momenta saznanja tužioca za rezultate veštačenja DNK analize u ovom predmetu, a to je 22.01.2018. godine kada je tužilac primio nalaz i mišljenje veštaka. Osim toga, za rok za podnošenje tužbe za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva nije od uticaja činjenica da je tužena BB, obavestila tužioca tokom trudnoće i posle porođaja da je on otac deteta, jer ova činjenica predstavlja sumnju na okolnost ko je otac deteta, a ne saznanje, jer je tužilac saznao da je otac maloletnog GG u momentu prijema nalaza i mišljenja medicinskog veštačenja u ovom postupku. Takođe su pravilno nižestepeni sudovi odlučili, kada su odredili da tužena BB samostalno vrši roditeljsko pravo, kao i kada su uredili način održavanja ličnih odnosa maloletnog GG sa ocem AA, te obavezali tužioca da doprinosi u izdržavanju maloletnog GG, pravilnom primenom odredaba članova 61. i 77. u vezi sa članovima 260. stav 1., 266, 270. i 272. Porodičnog zakona. Prilikom odlučivanja o načinu održavanja ličnih odnosa između maloletnog GG i tužioca kao roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo, sud je zatražio nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, te je u skladu sa predloženim modelom viđanja doneo zakonitu odluku koja je u najboljem interesu maloletnog deteta u smislu člana 6. Porodičnog zakona.

Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom presudom pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Suprotno navodima revizije, sudovi su pravilno ocenili istaknut prigovor zastarelosti u pogledu roka za podnošenje ove vrste tužbe propisanog članom 251. stav 3. i 252. stav 4. Porodičnog zakona, imajući u vidu dan saznanja tužioca da je otac maloletnog deteta u odnosu na dan podnošenja tužbe.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić