Rev 3316/2019 3.1.4.6; utvrđivanje materinstva i očinstva; 3.1.4.7; osporavanje materinstva i očinstva; 3.1.4.9; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3316/2019
12.12.2019. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje mal. AA iz ..., koju zastupa kolizijski staratelj Marta Marković, stručnjak organa starateljstva Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu, Odeljenje Stari Grad, protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomomoćnik Mirjana Mitić, advokat iz ..., VV iz ..., čiji su punomoćnici Borivoje Borović i Marina Ivelja, advokati iz ..., i GG iz ..., čiji je punomoćnik Ognjen Radić, advokat iz ..., radi osporavanja očinstva i utvrđivanja očinstva, odlučujući o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 53/19 od 11.03.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 12.12.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 53/19 od 11.03.2019. godine u stavu prvom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P2 3/18 od 02.10.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da tuženi BB iz ..., nije biološki otac tužilje mal. AA iz ..., rođene ...2014. godine. Stavom drugim izreke, naloženo je matičaru Opštine Savski venac da u izvodu iz matične knjige rođenih izdatom za mal. tužilju pod tekućim brojem .. za godinu 2014. briše ime oca - tuženog BB. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tuženi GG iz ..., rođen dana ...1968. godine u ..., otac tužilje, a što su tuženi BB i VV dužni priznati i trpeti da ova presuda služi kao osnov upisa činjenice očinstva u izvod iz matične knjige rođenih koja se vodi za matično područje Opštine Savski venac pod tekućim brojem .. za godinu 2014. Stavom četvrtim izreke, određeno je da na osnovu sporazuma tuženi VV i GG kao roditelji tužilje zajednički vrše roditeljsko pravo, s tim da se kao prebivalište deteta određuje prebivalište majke u ... u ul. ... broj .. . Stavom petim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 53/19 od 11.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog BB i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P2 3/18 od 02.10.2018. godine u stavu prvom, trećem, četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke ukinuta je ožalbena presuda u stavu drugom izreke i tužba mal. AA odbačena u tom delu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu i to odluke sadržane u stavu prvom izreke, tuženi BB je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju iz svih zakonom propisanih razloga.

Tužena VV je blagovremeno sudu podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14 i 87/18 – u daljem tekstu: ZPP), a sve u vezi članova 202. i 208. Porodičnog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog BB nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan navod revidenta da je drugostepeni sud pogrešno cenio žalbeni navod ovog tuženog da je prvostepena presuda zasnovana na bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 8. ZPP, budući da je ovaj tuženi u postupku slobodno upotrebljavao svoj jezik i pismo, koji istovremeno predstavlja i službeni jezik i pismo postupajućeg suda. Ukazivanje revidenta na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tač. 5, 7, 9. i 12. ZPP nije bilo predmet ocene ovog suda, budući da se radi o bitnim povredama odredaba parničnog postupka koje zakonom i to odredbom člana 407. ZPP nisu propisane kao razlog za izjavljivanje revizije.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, mal. AA je rođena ...2014. godine u ... kao bračno dete tuženih VV i BB, koji brak je zaključen 2006. godine, pri čemu je BB kao suprug bio upisan kao otac maloletnog deteta. Supružnici su živeli i radili u ... od 2006. godine, s tim da je tokom 2012. godine VV napustila zajednički stan u ... i počela da živi u emotivnoj vezi sa tuženim GG, koji je državljanin ... i ... . Tužena VV je u aprilu 2013. godine ostala gravidna. Ona se decembra 2013. godine vratila u Srbiju radi porođaja, a u junu 2013. godine je suprugu BB saopštila da je u drugom stanju i da je dete začeto uz biomedicinsku pomoć. Tuženi BB je snosio sve troškove vezane za rizičnu trudnoću VV. VV je sa detetom sredinom 2017. godine napustila bračnu zajednicu i počela da živi sama sa ćerkom, dok je tuženi GG redovno dolazio u njen stan da viđa dete. U postupku radi razvoda braka i vršenja roditeljskog prava pokrenutog tužbom ovde tuženog BB, doneta je privremena mera kojom je uređen način održavanja ličnih odnosa pretpostavljenog oca sa maloletnim detetom, s tim da je obim viđanja sužen kada je sudu predočeno da je majka deteta 08.01.2018. godine podnela sudu tužbu radi osporavanja bračnog očinstva i utvrđenja vanbračnog očinstva. Dana 07.11.2017. godine je po zahtevu tuženog GG izvršeno DNK veštačenje preko Centra za genetiku koji je dao mišljenje da je on otac mal. AA i da rezultat analize iznosi 99,9999999997%. Tuženi GG je državljanin ... i ... sa prebivalištem u ..., s tim da je kao stranac prijavio boravište u Beogradu 21.05.2018. godine na adresi tužene VV. Nalazom genetičke analize od 24.04.2018. godine sprovedene u ovom postupku preko Biološkog fakulteta Univerziteza u Beogradu, je utvrđeno da je verovatnoća biloškog očinstva GG 99,9999999997%, kojim rezultatima je biološko očinstvo praktično potvrđeno. Iz nalaza i mišljenja organa starateljstva Gradskog centra za socijalni rad, Odeljenje Stari grad, proizilazi da oba roditelja maloletnog deteta poseduju korektne roditeljske kapacitete. Na ročištu održanom 02.10.2018. godine kolizijski staratelj tužilje je navela da su se biološki roditelji mal. AA saglasili u izjavama pred Centrom za socijalni rad i na ročištu da zajednički vrše roditeljsko pravo, što podrazumeva i zajedničku odgovornost, te da mesto prebivališta tuženog GG nije od uticaja. Tužena VV se protivi viđanju tuženog BB i tužilje, zbog čega je on podnosio sudu predloge za izvršenje privremene mere u pogledu održavanja ličnih odnosa sa maloletnim detetom, tužbu radi nasilja u porodici od strane majke, radi lišenja roditeljskog prava i radi uređenja načina održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta sa njim u smislu odredbe člana 61. stav 5. Porodičnog zakona.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su utvrdili da tuženi BB nije biološki otac maloletnog deteta, već da je njen biološki otac tuženi GG, a što su ostali tuženi dužni priznati i trpeti da ova presuda služi kao osnov upisa činjenice očinstva u izvodu iz matične knjige rođenih. Takođe su nižestepeni sudovi prihvativši sporazum tuženih VV i GG kao biloških roditelja tužilje, odlučili da oni zajednički vrše roditeljsko pravo nad maloletnim detetom, s tim da prebivalište deteta bude prebivalište majke u ..., a sve primenom odredaba 55, 56, 75, 76, 256. st. 3. i 4, 260. stav 1, 270. i 272. Porodičnog zakona Republike Srbije.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo i to napred navedene odredbe Porodičnog zakona RS, kada su utvrdili da su tužbeni zahtevi tužilje za osporavanje očinstva tuženog BB i za utvrđivanje očinstva tuženog GG osnovani, kao i kada su po službenoj dužnosti odlučili o vršenju roditeljskog prava nad maloletnim detetom – tužiljom i to tako što su prihvatili sporazum njenih bioloških roditelja uz preporuku nadležnog organa starateljstva da je to u najboljem interesu maloletnog deteta, te odlučili da oni zajednički vrše roditeljsko pravo nad njom.

Navodi revidenta kojima ukazuje da nižestepeni sudovi nisu pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o vršenju roditeljskog prava nad maloletnom AA su neosnovani, budući da revident nije pasivno legitimisan u ovom sporu radi utvrđenja očinstva, pa samim tim ni u sporu radi vršenja roditeljskog prava nad maloletnom AA, što je pravilno zaključio i drugostepeni sud.

Naime, u konkretnom slučaju se jednovremeno odlučivalo o dva različita predmeta spora - prvom, radi osporavanja očinstva ovde revidenta u kom sporu nužne jedinstvene suparničare predstavljaju dete, majka i revident, budući da je on muškarac koji se po Porodičnom zakonu RS smatra ocem jer je dete začeto u toku trajanja bračne zajednice, i drugi spor je spor radi utvrđivanja očinstva u kom sporu su nužni i jedinstveni suparničari dete, majka i tuženi GG, budući da je on muškarac koji tvrdi da je otac deteta, a istovremeno i muškarac koga sama majka smatra ocem deteta. Nakon što je u konkretnom sporu utvrđeno da revident nije biološki otac tužilje, već da je to tuženi GG, nižestepeni sudovi su pravilno primenom člana 260. stav 1. PZ po službenoj dužnosti presudom odlučili o vršenju roditeljskog prava nad maloletnim detetom i to nakon što su saglasno odredbi člana 270. Porodičnog zakona pribavili nalaz i stručno mišljenje od nadležnog organa starateljstva. Dakle, u konkretnoj situaciji odluku u ovom delu su mogli osporavati isključivo tužilja i tuženi, biološki roditelji maloletne AA, dok revident nije pasivno legitimisan u konkretnom sporu.

Bez uticaja na drugačiju odluku su i navodi revidenta da je predmetni postupak trebalo prekinuti do okončanja postupaka koje je on pokrenuo protiv tužene VV radi lišavanja roditeljskog prava, uređenja načina održavanja ličnih odnosa njega i maloletne AA u smislu člana 61. stav 5. Porodičnog zakona i nasilja u porodici nad maloletnom AA, budući da su ti navodi već prethodno isticani u žalbi i bili su predmet pravilne ocene od strane drugostepenog suda koji je zaključio da se ne radi o prethodnim pitanjima od kojih zavisi ishod spora radi utvrđenja očinstva, uključujući i vršenje roditeljskog prava nad maloletnom AA.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić