
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3327/2020
21.04.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Igor Simić, advokat iz ..., protiv tužene Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda JP, sa sedištem u Beogradu, koju zastupa punomoćnik Dragan Savić, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5846/18 od 03.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 21.04.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5846/18 od 03.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5846/18 od 03.04.2019. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 384/14 od 26.02.2018. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev tužioca AA iz ..., pa je obavezana tužena JP „Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda“ da tužiocu na ime naknade za eksproprisanu nepokretnost, isplati iznos od 6.209.173,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.05.2017. godine pa do isplate, odbijen kao neosnovan, predlog tužene da u parnicu kao umešač stupi Gradska opština Zemun i obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 567.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje pa do konačne isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, na osnovu ovlašćenja iz člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ...18/20), pa je ocenio da revizija tužene nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje posebno na ostale bitne povrede odredaba paričnog postupka iz člana 407. stav 1. tačka 2. i 3. ZPP zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je dana 24.02.2010. godine, kao kupac, sa Privrednim društvom „Napred“ AD Novi Beograd, kao prodavcem, zaključio ugovor o kupoprodaji stana broj ... u ... ... površine 52m2 u prizemlju, u ulici ... broj ... u ..., s tim što je ugovor ispravljen aneksom zavedenim kod prodavca dana 26.02.2010. godine u pogledu tehničke greške prilikom tačnog označavanja broja paviljona u kojem se nalazi stan koji je predmet ugovora, pa je navedeno da se taj stan nalazi u ... ... u ulici ... ... . Ovaj stan je tužiocu predat od strane ovlašćenog predstavnika prodavca dana 24.02.2010. godine i sačinjen je zapisnik o primopredaji zaveden kod prodavca pod brojem .../... dana 24.02.2010. godine.
Rešenjem SO Zemun broj 354-1027/73-3 od 24.07.1973. godine GP „Napred“ je odobreno, kao investitoru i korisniku, korišćenje i upotreba objekata – tri radnička stambena paviljona izgrađena u ulici ... broj ... u ..., a u jednom od ovih paviljona (... broj ...), nalazi se sporni stan broj ... .
Rešenjem Vlade Republike Srbije 05 broj 465-2702/2010 od 15.04.2010. godine utvrđen je javni interes za eksproprijaciju, odnosno administrativni prenos nepokretnosti – zemljišta i objekata na zemljištu koje po zakonu mogu biti predmet eksproprijacije, odnosno administrativnog prenosa nepokretnosti, radi izgradnje saobraćajnice Severna Tangenta od saobraćajnice T 6 do Pančevačkog mosta – Sektor 1 (deonica od ulice Cara Dušana do Zrenjaninskog puta – N 24.1 sa mostom preko Dunava i petljom sa zrenjaninskim putem na nepokretnostima KO Zemun, KO Kovilovo, KO Komareva humka i KO Borča), a za krajnjeg korisnika ove eksproprijacije određeno je JP „Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda“. Objekat - ... broj ... u kome se nalazi sporni stan se nalazio na navedenom zemljištu. Zapisnikom od 18.03.2014. godine konstatovano je da je od strane GP „Napred“ AD Beograd kao prethodnog vlasnika celog objekta – .... broj ... u ulici ... broj ... u ... izvršena predaja Direkciji za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, delova ... ... do ulice, ispražnjenog od lica i stvari, a radi rušenja za potrebe izgradnje saobraćajnice za pristup mostu Zemun-Borča, nakon čega je ovaj deo paviljona (u kome se nalazio sporni stan tužioca) porušen.
Među strankama nije bilo sporno da je tužena tokom 2011. godine i 2012. godine preselila neke stanare iz ostalih paviljona koji su bili u vlasništvu GP „Napred“ AD Beograd, a nalazili su se na zemljištu za koje je rešenjem Vlade Republike Srbije utvrđen javni interes za eksproprijaciju, odnosno kojima je dodelila stanove. Pri tome, iz nalaza i mišljenja Gradskog zavoda za veštačenje sa sedištem u Beogradu koji se nalazi u spisima, proizlazi da je tužena od ovog Zavoda tražila da utvrdi vrednost stanova koji su se nalazili u navedenom paviljonu, a čiji su vlasnici bili fizička lica, bilo po osnovu ugovora o kupoprodaji, bilo po osnovu ugovora o otkupu stana. Tužena sa tužiocem nije zaključila ugovor o dodeli drugog stana, umesto porušenog stana, niti mu je isplatila njegovu protivvrednost.
Vrednost sporne nepokretnosti utvrđena je nalazom i mišljenjem sudskog veštaka građevinske struke na koji je tužena imala primedbi, o primedbama se veštak izjasnio i pismeno i usmeno na ročištu, nakon čega tužena nije predložila novo veštačenje.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo smatrajući da je tužena izvršila faktičku eksproprijaciju spornog stana, na kome je tužilac bio vanknjižni vlasnik po osnovu navedenog ugovora o kupoprodaji i bio u državini tog stana na osnovu zapisnika o predaji od 24.02.2010. godine, zbog čega je, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tužena u obavezi da tužiocu za oduzetu nepokretnost isplati naknadu u visini utvrđenoj nalazom i mišenjem veštaka građevinske struke. Pri tome, Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata razloge koje je drugostepeni sud naveo u svojoj odluci, a koje se odnose na primenu odredaba Zakona o eksproprijaciji koje su bliže navedene u drugostepenoj presudi i ocenu žalbenih navoda.
Neosnovano se u reviziji ukazuje da tužiocu ne pripada naknada za oduzet i porušen stan zbog toga što se nalazio u objektu koji je privremenog karaktera, a da je građevinska dozvola prestala da važi kada je usvojen Plan detaljne regulacije i predviđena izgradnja mosta preko Dunava i petlje sa zrenjaninskim putem, zbog čega je i naloženo GP „Napred“ da ukloni predmetne objekte. Pre svega, navedeni ... broj ..., pa i stan tužioca koji se nalazio u tom paviljonu su izgrađeni od tvrdog materijala, imao je vodovodnu i kanalizacionu instalaciju, struju i izgrađen je 1973. godine. Tužena je ostalim stanarima iz ... ... koji su bili vlasnici stanova po ugovorima o kupoprodaji i otkupu stanova obezbedila druge, odgovarajuće stanove, što je bilo nesporno među strankama, pa je nejasno zbog čega to nije učinila i u odnosu na tužioca, imajući u vidu da su se i ostali stanovi nalazili u privremenom objektu – ... ... .
Činjenica da je tužilac bio prijavljen na drugoj adresi, čime se ukazuje da on nije stanovao u spornom stanu i da to nije bio njegov dom, nema uticaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari. Rušenjem nepokretnosti tužioca radi izgradnje pristupa mostu Zemun-Borča, a na osnovu rešenja o utvrđivanju javnog interesa kojim je tužena određena za korisnike eksproprijacije, tužiocu je povređeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog čega je tužena, u smislu odredbi Zakona o eksproprijaciji dužna da tužiocu naknadi vrednost oduzete i porušene nepokretnosti, prema cenama i okolnostima u momentu donošenja prvostepene odluke o naknadi.
Vrhovni kasacioni sud je cenio i ostale navode izjavljene revizije, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić