Rev 3337/2020 3.19.1.25.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3337/2020
11.02.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Stefan Lazić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... koga zastupa punomoćnik Tatjana Milojević, advokat iz ... i JP „Elektroprivreda Srbije“ ogranak „Te-KO Kostolac“ iz Kostolca, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž br. 2899/19 od 04.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 11.02.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž br. 2899/19 od 04.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž br. 2899/19 od 04.02.2020. godine, u stavu prvom izreke potvrđena je prvostepena presuda Višeg suda u Požarevcu P br. 3/19 od 19.04.2019. godine u stavu prvom alineja jedan izreke, kojim je utvrđena ništavost punomoćja overenog pred Opštinskim sudom u Požarevcu dana 16.05.2006. godine pod Ov.br. ... /... . Preinačena je prvostepena presuda i u stavu prvom alineja dva i tri izreke i odbijen tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti Sporazuma o naknadi za eksproprisane nepokretnosti ... od 12.06.2006. godine i od 06.08.2007. godine u delu koji se odnosi na kp.br. ... i ... KO ... . Preinačeno je i rešenje o troškovima postupka tako što su tuženi obavezani da tužiocu na ime troškova postupka isplate iznos od 342.625,00 dinara. Obavezan je tužilac da prvotuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 87.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude u preinačenom delu reviziju je izjavio tužilac zbog pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao drugostepenu presudu u pobijanom delu u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 87/18) i odlučio da revizija tužioca nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Revizijom tužioca ne ukazuje se na postojanje bitnih povreda postupka.

Prema utvrđenim činjenicama, tužilac i prvotuženi su bili u prijateljskim odnosima. Tokom 2003. godine tužilac je, bez pisanog ugovora, prodao prvotuženom predmetne kp. br. ... i ... KO ... . Prvotuženi je isplatio tužiocu iznos od 39.000 evra. Umesto dotadašnjeg tužiočevog zakupca parcela, prvotuženi je ušao u posed navedenih nepokretnosti i na istima zasadio voće. Drugotuženi je na osnovu sudski overenog, ali od tužioca nepotpisanog punomoćja, zaključio sa drugotuženim sporazum o naknadi za eksproprisane sporne parcele i parcelu tužiočeve majke na osnovu njenog urednog punomoćja.

Kod ovako utvrđenih činjenica prvostepeni i drugostepeni sud su usvojili tužbeni zahtev za utvrđenje da je sporno punomoćje ništavo i da ne proizvodi pravno dejstvo saglasno odredbama člana 4. i 5. Zakona o overavanju potpisa, rukopisa i prepisa, zbog nedostatka tužiočevog potpisa na punomoćju. Prvostepeni sud je sa pozivom na odredbe člana 89., 90., 92. i 98. ZOO, kao posledicu ništavog punomoćja usvojio i tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti sporazuma o naknadi za eksproprisane nepokretnosti. Drugostepeni sud je primenom odredbe člana 749. stav 1. i 765. stav 1. ZOO odbio tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti sporazuma o naknadi. Ovo iz razloga što je tužilac odlaskom u sud da overi punomoćje drugotuženom, što je nesporno utvrđeno, manifestovao volju za zaključenje neformalnog ugovora o nalogu kojim je kao nalogodavac ovlastio drugotuženog da zaključi sporne sporazume. Obzirom da tužilac nije odustao od ugovora o nalogu do realizacije istog, odnosno do zaključenja spornih sporazuma, jer je tužbu podneo 25.05.2016. godine, po oceni drugostepenog suda nisu ispunjeni uslovi za ništavost sporazuma koje je prvotuženi zaključio sa drugotuženim po nalogu tužioca.

Revizijskim navodima osporava se stanovište drugostepenog suda i pravilna primena materijalno pravnih odredbi na kojima je zasnovana pobijana presuda. Zakonska pretpostavka propisana članom 90. ZOO zahteva da punomoćje mora biti u formi koja je propisana za ugovor, a u članu 57. stav 2. Zakona o eksproprijaciji sporazum o naknadi se zaključuje u pisanoj formi. Stoga revident smatra da utvrđena ništavost punomoćja vodi ništavosti sporazuma zaključenih na osnovu tog punomoćja. Neformalni ugovor o nalogu takođe vodi ništavosti sporazuma zbog povrede paralelizma formi.

Paralelizam formi propisan odredbom člana 90. ZOO odnosi se na formu punomoćja za zaključenje formalnog ugovora. U konkretnom slučaju radilo se o faktičkoj eksproprijaciji spornih parcela pa sporazum o naknadi zaključen između tuženih nije zahtevao obaveznu formu iz člana 57. stav 2. Zakona o eksproprijaciji. To što su tuženi sporazum zaključili u Odeljenju za urbanizam, komunalne i imovinsko pravne poslove opštine Požarevac ne znači da je ta forma obavezna i da se odnosi i na punomoćje kao jednostranu izjavu volje ili ugovor o nalogu kojim se ovlašćuje drugo lice na preduzimanje određenih pravnih i faktičkih radnji.

Tužilac je predmetne parcele prodao prvotuženom, od prvotuženog primio kupoprodajnu cenu, te je prvotuženi stupio u posed spornih parcela. Ugovorom o nalogu tužilac je ovlastio drugotuženog da u smislu člana 749. stav 2. ZOO za račun tužioca zaključi sporazum o naknadi za faktički eksproprisane nepokretnosti. Ovo sa razloga što je tužilac, bez obzira na prodaju spornih nepokretnosti upravo prvotuženom, bio uknjižen kao vlasnik istih pa je sa tog razloga imao položaj prethodnog vlasnika kod korisnika eksproprijacije. Sankcija ništavosti ugovora iz člana 103. ZOO je pravno sredstvo koje sprečava pravno dejstvo ugovora zaključenih protivno prinudnom propisu, javnom poretku i dobrim običajima. U konkretnom slučaju upravo suprotno pravilima pravnog i moralnog poretka je to što tužilac, koji je prouzrokovao ništavost punomoćja, koji je prethodno otuđio sporne nepokretnosti i bez pisanog ugovora primio kupoprodajnu cenu, traži utvrđenje ništavosti sporazuma o naknadi za iste nepokretnosti, koja treba da pripadne prvotuženom kome je i isplaćena, kako naknada za parcele tako i za zasade.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. ZPP odbio reviziju tužioca kao neosnovanu i odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija,

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić