Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi – protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužioci su odgovorili na reviziju tuženog.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP, u vezi člana 403. stav 2. tačka 3. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), a u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23) Vrhovni sud je ocenio da je revizija tuženog – protivtužioca dozvoljena, ali da nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju sada pok. DD je kao nosilac stanarskog prava 11.01.1991. godine sa Opštinom Zemun kao prodavcem zaključila ugovor o sticanju prava svojine (otkupu) na stanu broj 1 površine 42 m2 koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade broj .. u ... ulici u ... sagrađenoj na katastarskoj parceli broj .. KO ... sa rokom otplate 20 godina (ugovor o otkupu stana). Rešenjem Dn 556/91 od 10.05.1991. godine dozvoljena je uknjižba u ZKUL br. .. KO ... pravo svojine na nepokretnostima društvene svojine, nosioca prava korišćenja Opštine ..., i to na jednom jednosobnom stanu površine 42 m2 u zgradi u ulici ... (sada ... broj ..), sagrađenoj na zemljištu društvene svojine, katastarskoj parceli .. u ... u korist DD.

Ovim stanom DD je više puta raspolagala i to najpre ugovorom o poklonu koji je 23.04.1993. godine kao poklonodavac zaključila sa ĐĐ, kao poklonoprimcem kojim je u korist poklonodavca ugovoreno pravo doživotnog plodouživanja i pravo poklonoprimca da u stan uđe tek nakon smrti poklonodavca kao i njegova obaveza da plaća troškove stanovanja. Ugovor je overen na osnovu saglasnosti Ministarstva finansija RS od 31.03.1993. godine a porez na prenos apsolutnih prava plaćen 20.07.1993. godine. Potom je kao prodavac sa VV, pravnim prethodnikom tužilaca, kao kupcem 01.06.1998. godine zaključila ugovor o kupoprodaji istog stana opisanog kao vanknjižno vlasništvo prodavca stečeno ugovorom o sticanju svojine zaključenim 11.01.1991. godine. Prilikom zaključenja ugovora kupac je prodavcu isplatio kupoprodajnu cenu u celosti, a prodavac je kupca u tom trenutku uveo u posed stana i izjavio da nema prava trećih lica na tom stanu. Ugovor je overen na osnovu saglasnosti Ministarstva finansija RS od 28.05.1998. godine. Porez na prenos apsolutnih prava plaćen je 03.12.1999. godine. Zaključenju ugovora, čijem zaključenju je posredovala agencija za promet nepokretnosti, prethodilo je zaključenje predugovora 21.05.1998. godine kojim je konstatovano da je kupoprodajna cena 38.000,00 DEM i kojim se sestra prodavca (kojoj je prodavac testamentom taj stan ostavila u nasleđe) saglasila sa ovom prodajom. JP za stambene poslove sačinilo je 06.07.1998. godine specifikaciju stanova u zgradi u ... ulici broj .. u ... u kojoj je pod rednim brojem 1 upisan stan broj 1 površine 42 m2, jednosoban u prizemlju na kome je vlasnik VV i koja je od kupovine u savesnoj državini kupljenog stana.

Poklonoprimac ĐĐ je 30.12.1997. godine pred sudom overenim ugovorom prodao poklonjeni stan kupcu EE za kupoprodajnu cenu od 170.000,00 dinara uz saglasnost ugovornih strana da će predaja stana u posed biti izvršena kada plodouživalac umre. Izjavom od 10.08.1994. godine ugovorne strane su konstatovale da je kupoprodajna cena isplaćena u celosti isplatom iznosa od 20.000,00 DEM. Saglasnost za zaključenje ugovora Ministarstvo finansija RS je dalo 24.02.1995. godine a porez na prenos apsolutnih prava plaćen 06.08.2009. godine. EE je kupljeni stan ugovorom o poklonu, overenim pred sudom 13.04.2009. godine, poklonio GG, ali mu nije predao stan u posed.

Rešenjem Dn 1294/04 od 11.04.2005. godine, na predlog predlagača ĐĐ i na osnovu uverenja Opštine Zemun, izvršena je promena naziva ulice i upis kućnog broja za zgradu sagrađenu na kp .. do sada upisana kao zgrada u ... ulici pravilno je upisana kao zgrada broj .. u ulici ... . Istim rešenjem kao vlasnik jednosobnog stana površine 42 m2 u zgradi broj .. u ... ulici upisan je ĐĐ kao i pravo doživotnog plodouživanja u korist DD. U postupku javnog izlaganja podataka o nepokretnostima i utvrđivanja prava na njima 26.11.2009. godine na osnovu, između ostalog i izvoda iz matične knjige umrlih za DD zaveden pod brojem 8035/1999 za teritoriju opštine Savski Venac kao vlasnik poklonjenog stana upisan je GG.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da je ugovor o kupoprodaji koji je DD kao prodavac zaključila sa VV kao kupcem, apsolutno ništav jer je u trenutku njegovog zaključenja 01.06.1998. godine prodavac već otuđila stan i na njemu zadržala samo pravo doživotnog plodouživanja zbog čega na kupca nije mogla preneti više prava nego što je i sama imala i zbog čega nije ispunjen uslov zakonite državine za sticanje prava svojine održajem i stoga odbio tužbeni zahtev.

Drugostepeni sud je iz utvrđenog činjeničnog stanja je izveo drugačiji činjeničnopravni zaključak smatrajući da je kupac, sada pok. VV kao savesni držalac (ugovor je zaključen preko agencije za promet nepokretnosti a prodavac u vreme zaključenja ugovora nije bila upisana kao vlasnik stana opisanog ugovorom o otkupu u zemljišnim knjigama jer je tek 2005. godine usklađeno stanje u zemljišnim knjigama i opis stana iz ugovoru o otkupu) stekla pravo svojine održajem protekom roka od 10 godina od zaključenja ugovora o kupoprodaji koji je rok je protekao pre 2009. godine kada joj se tuženi obratio sa zahtevom za iseljenje i kada je saznala o prometu predmetnog stana i stoga primenom odredbe člana 28. stav 2., u vezi člana 72. i člana 37. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa preinačio prvostepenu presudu tako što je usvojio tužbeni zahtev za utvrđenje prava svojine i odbio protivtužbeni zahtev za iseljenje.

Po oceni Vrhovnog suda pravilno je drugostepeni sud odlučio o zahtevima parničnih stranka.

U konkretnom slučaju radi se o višestrukom otuđenju iste nepokretnosti pri čemu je pravni prethodnik tužilaca postala vlasnik stana po osnovu kupovine dok je tuženi pravo svojine stekao po osnovu poklona od svog poklonodavca koji je pravo svojine stekao kupovinom od lica kome je prvobitni vlasnik DD stan poklonila, što ih čini pretpostavljenim vlasnicima u smislu člana 41. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. U takvoj situaciji ocena jačeg prava se određuje primenom stava 2. istog člana da jači pravni osnov ima lice koje je stvar steklo teretno u odnosu na lice koje je stvar steklo besteretno, a ako su pravni osnovi ovih lica iste jačine prvenstvo ima lice kod koga se stvar nalazi.

U skladu sa navedenom zakonskom odredbom, a imajući u vidu da je pravni prethodnik tužilaca VV vlasnik stana postala na osnovu teretnog pravnog posla i da se od zaključenja ugovora nalazi u državini stana, dok je tuženi stan stekao besteretnim pravnim poslom i da nikad nije bio u državini stana (čak ni posle smrti plodouživaoca DD koja je umrla ...1999. godine), to pravni prethodnik tužilaca kao savesni sticalac ima jači pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnom stanu. Posebno u sitaciji kada u vreme kupovine stana od strane pravnog prethodnika tužilaca drugi pretpostavljeni vlasnik nije bio upisan kao vlasnik u javnim evidencijama o pravu na nepokretnostima.

Neosnovano se revizijom ukazuje da je ugovor o kupoprodaji koji je kupac VV zaključila sa prodavcem DD ništav jer je prodavac prethodno raspolagala predmetom kupoprodaje. Naime odredbom člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima ništav ako cilj povređenog pravila ne upućuje na drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje šta drugo. Na osnovu odredbe člana 460. istog zakona, prodaja tuđih stvari obavezuje ugovarača, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa može, ako se usled toga ne može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štetu. Ugovor o kupoprodaji koji je pravni prethodnik tužilaca VV zaključila sa DD kao prodavcem 01.06.1998. godine zaključen je u zakonom propisanoj formi i izvršen u celosti. Ugovor o poklonu koji je ĐĐ 10.04.1993. godine zaključio sa DD takođe je zaključen u zakonom propisanoj formi pri čemu je poklonodavac DD zadržala pravo doživotnog plodouživanja. To znači da pravni poslovi kojima je prvobitni vlasnik DD raspolagala stanom nisu ništavi jer su zaključeni u zakonom propisanoj formi, a to što bi predmet kupoprodaje bila eventualno tuđa stvar razlog je da se o pravu svojine odlučuje primenom pravila jačeg prava svojine iz člana 41. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.

Imajući u vidu da je upis prava svojine na stanu broj 1 u zgradi u ... ulici broj .. u korist DD dozvoljen rešenjem Dn 556/91 od 10.05.1991. godine a da je tek rešenjem Dn 1294/04 od 11.04.2005. godine izvršena izmena naziva ulice iz ... u ... ulicu i ĐĐ tek tada upisan kao vlasnik stana to se neosnovano revizijom tuženog ukazuje da VV nije bila savesni kupac obzirom da je u trenutku zaključenja ugovora, kada se i ceni savesnost kupca, prodavac svoje vlasništvo dokazivala ugovorom o kupovini (otkupu) stana a da pravni prethodnik tuženog u tom trenutku nije bio upisan kao vlasnik na stanu koji je bio predmet prometa.

Pravilna je ocena savesnosti kupca VV jer je stan kupljen uz posredstvo agencije za promet nepokretnosti (stručnog lica) i kupljen kao vanknjižno vlasništvo prodavca pošto je upis izmene zemljišnoknjižnih oznaka stana (adrese na kojoj se stan nalazi) izvršen nakon prometa rešenjem od 11.04.2005. godine i kupcu predočeno da nema prava trećih lica na stanu. Kako je kupac u trenutku kupovine, kada se ceni njena savesnost, smatrala da je stan kupila od vlasnika to je pravni prethodnik tužilaca bila savesni kupac i kao takav stekla jače pravo svojine na stanu u smislu člana 41., a u vezi članova 28. i 72. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa pa su suprotni navodi revizije bez osnova.

Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je doneta pravilnom primenom odredaba članova 153. i 154. ZPP.

Iz navedenih razloga na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Obzirom da navodi odgovora na reviziju nisu bili nužni za odlučivanje o reviziji, to ni troškovi njegovog sastava nisu bili nužni i potrebni pa je na osnovu člana 165, u vezi člana 154. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković