Rev 3412/2019 3.1.4.9; 3.1.4.16.4; 3.1.4.16.5

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3412/2019
25.10.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Marković advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Đurić advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 147/19 od 28.03.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 25.10.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 147/19 od 28.03.2019. godine i presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P2 239/17 od 11.12.2018. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P2 239/17 od 11.12.2018. godine, stavom prvim izreke, maloletna deca stranaka - VV, rođena ... godine, GG, rođena .... godine i DD, rođen ... godine povereni su ocu - tuženom BB iz . koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo. Stavom drugim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletne dece i majke - tužilje AA. Stavom trećim izeke, obavezana je tužilja AA da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletne dece plaća mesečno po 5.000,00 dinara (ukupno 15.000,00 dinara) na ruke ili na tekući račun oca - tuženog BB do 10-og u mesecu za tekući mesec, i to počev od 31.08.2016. godine kao dana podnošenja zahteva pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi ili se prilike ne promene. Stavom četvrtim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i tuženog za izdavanje privremene mere kojom bi se maloletna deca do okončanja postupka poverila jednom od roditelja i u vezi uređenja ličnih odnosa dece sa drugim roditeljem. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 147/19 od 28.03.2019. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P2 239/17 od 11.12.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da je tužiljina revizija osnovana.

Prema do sada utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su roditelji troje maloletne dece. Zajednica života stranka prekinuta je tokom avgusta 2016. godine, kada se tužilja sa decom preselila kod svojih roditelja. Po prestanku bračne zajednice tuženi je preuzeo decu od tužilje i odbio da ih vrati, zbog čega je organ starateljstva sačinio plan usluga kojim je uređen boravak dece i njihovi odnosi sa roditeljima, sa preporukom da se isti primenjuje do određivanja privremene mere ili pravnosnažnog okončanja postupka za razvod braka. Tužilja živi u porodičnoj kući svojih roditelja, zaposlena je i njena zarada iznosi oko 34.000,00 dinara mesečno. Porodična kuća tužiljinih roditelja sastoji se od tri spavaće sobe, kuhinje sa trpezarijom, kupatila i adaptirane sobe sa tri ležaja predviđene za boravak dece. Tuženi živi sa majkom. Završio je osnovnu školu i radi poslove na građevini. Takvim radom u sezoni može da ostvari zaradu u iznosu od oko 70.000,00 dinara mesečno, dok je zarada van sezone niža. Stambeni prostor koji tuženi koristi u kući sastoji se od dnevne sobe, trpezarije, kuhinje i kupatila u prizemlju, a u potkrovlju se nalaze dve spavaće sobe - u jednoj spavaju ćerke stranaka, a u drugoj tuženi sa sinom. Tuženom u brizi o deci pomaže njegova majka. Maloletna VV pohađa završne razrede osnovne škole. Samostalna je, redovno izvršava školske obaveze i sa bratom i sestrom ima emotivno tople i snažne odnose usmerenosti jednih na druge. Od prestanka bračne zajednice stranaka živi sa tuženim i izražava želju da živi sa njim jer se kod tužilje oseća odbačenom i suvišnom. Tužilju povremeno viđa, ali kod nje ne boravi duže vreme jer joj taj boravak u tom okruženju ne prija. Maloletna GG je takođe učenica osnovne škole. Živi kod tuženog ali određeno vreme tokom sedmice u kontinuitetu provodi sa tužiljom. I ona izražava želju da živi sa tuženim i da vikende provodi sa tužiljom. Maloletni DD pohađa ... ustanovu. Obe stranke imaju emotivnu zrelost i motivisane su da preuzmu brigu o zajedničkoj deci, što im i stambene i imovinske prilike omogućavaju. Po stručnom mišljenju organa starateljstva od 16.05.2018. godine razvojne potrebe maloletnog DD su u većoj meri zadovoljene u porodici tuženog jer je na taj način, boravkom u poznatom porodičnom okruženju, ostvarena potreba za očuvanjem veze sa sestrama, zbog čega je u njegovom najboljem interesu da se poveri tuženom i da kod tužilje boravi od četvrtka do nedelje sve dok ne pođe u školu; maloletna VV treba da bude poverena tuženom jer se tako izjasnila, a sa tužiljom nema kvalitetan odnos i što tužilja ne prihvata u potpunosti i odgovornost za to „prebacuje“ na dete i tuženog; i maloletna GG takođe treba da bude poverena tuženom jer se tako izjasnila.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su, prihvatajući stručno mišljenje organa starateljstva, odlučili da će tuženi samostalno vršiti roditeljsko pravo u odnosu na svo troje dece. Po nalaženju sudova, iako su oba roditelja motivisana da samostalno vrše roditeljsko pravo i podobna da im deca budu poverena, razvojne potrebe dece će u većoj meri biti zadovoljene u porodici tuženog, gde trenutno borave u poznatom porodičnom okruženju, pa je tako zadovoljen princip stalnosti i stabilnosti. Sudovi su prilikom odlučivanja imali u vidu da se tuženi, uz pomoć majke, adekvatno brine o deci i uzeli u obzir mišljenje maloletne VV i maloletne GG da žele da žive u očevoj kući, kao i vezanost najmlađeg deteta sa starijim sestrama. Saglasno donetoj odluci o vršenju roditeljskog prava, sudovi su odlučili o obavezi tužilje da izdržava maloletnu decu i o načinu na koji će ona održavati lične odnose sa decom.

Ovakva odluka se, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, za sada ne može prihvatiti kao pravilna jer se izjavljenom revizijom osnovano ukazuje da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno (član 407. stav 2. ZPP) i da se zbog toga ne može ispitati pravilnost primenjenog materijalnog prava.

U sporu za vršenje roditeljskog prava sudovi su dužni da vode računa o najboljem interesu deteta (član 6. stav 1. i član 266. stav 1. Porodičnog zakona). Najbolji interes deteta je pravni standard koji se ceni u svakom konkretnom slučaju uz vođenje računa o uzrastu i polu deteta, njegovim željama i osećanjima s`obzirom na uzrast i zrelost, potrebama deteta i sposobnostima roditelja da te potrebe zadovolji. S`tim u vezi propisana je obaveza suda da pre nego što donese odluku o vršenju roditeljskog prava, zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima (član 270. Porodičnog zakona). Konačno, u ovoj vrsti spora mora se posvetiti dužna pažnja mišljenju deteta koje je sposobno da formira svoje mišljenje, i koje će sud utvrditi u saradnji sa školskim psihologom, odnosno organom starateljstva, porodičnim savetovalištem ili drugom ustanovom specijalizovanom za posredovanje u porodičnim odnosima, a u prisustvu lica koje dete izabere; u svakom slučaju, dete koje je navršilo 10-u godinu života može slobodno i neposredno izraziti svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima (član 65. Porodičnog zakona).

U postupcima u vezi sa porodičnim odnosima primenjuje se istražno načelo tako da sud može utvrđivati činjenice i kada one nisu među strankama sporne, a može samostalno istraživati i činjenice koje ni jedna stranka nije iznela.

U ovom postupku nadležni organ starateljstva dostavio je tri stručna mišljenja.

Povodom tužiljinog predloga za određivanje privremene mere na osnovu koje bi, do pravnosnažnog okončanja postupka za razvod braka samostalno vršila roditeljsko pravo u odnosu na svo troje dece, organ starateljstva se 13.09.2016. godine izjasnio da se u tom trenutku ne može zadovoljiti interes i potreba dece da odrastaju zajedno i da bi, prema tada postojećim okolnostima, maloletna GG i maloletni DD trebalo da žive sa majkom - tužiljom, a maloletna VV da živi kod oca - tuženog, jer ona ispoljava naglašen otpor prema boravku u tužiljinoj porodici, čak i u cilju održavanja ličnih kontakata sa njom i članovima njene porodice.

U stručnom mišljenju od 17.10.2016. godine organ starateljstva predlaže da se deca ne razdvajaju jer bi to nepovoljno uticalo na njihov psihički razvoj, i da bi svo troje dece trebalo poveriti majci - tužilji na samostalno vršenje roditeljskog prava. Ovakvo mišljenje i predlog obrazloženi su ispoljenom privrženošću maloletnog DD majci i njegovim uzrastom u kojem je negujuća uloga majke značajna za podsticanje pravilnog rasta i razvoja deteta; potrebama maloletne GG na emotivnom planu, i njenom potrebom za sigurnošću i podrškom u psihofizičkom i polnom sazrevanju, kao i identifikacijom sa istopolnom figurom, koje će u većoj meri biti zaštićene u uslovima boravka deteta u porodici majke i prilikom da se maloletna VV, boravkom u porodici majke, vrati u poziciju deteta jer bi dalji boravak u očevoj porodici mogao dovesti do još većeg otuđenja od majke, što bi se negativno odrazilo na dalji njen psihosocijalni razvoj. U ovom stručnom mišljenju, procenjeno je da tužilja na pravilan način sagledava partnerski konflikt i da se „uključenje“ dece u isti može negativno odraziti na njihovo mentalno zdravlje i emotivnu stabilnost, dok tuženi ne sagledava potrebu da deca budu „zaštićena“ od partnerskog konflikta i da se ona ne izlažu konfliktu lojalnosti tako što će se „opredeliti“ za jednog od rotidelja, jer je prepisku tužilje sa njenim emotivnim partnerom pokazao najstarijem detetu. Ipak, organ starateljstva je ocenio da obe stranke poseduju roditeljske kapacitete, da imaju izgrađene roditeljske veštine i da su topli u odnosu sa decom, ali i da je u toku bračne zajednice porodični život bio organizovan na tradicionalan način - tuženi je bio radno angažovan i usmeren na ostvarivanje prihoda za porodicu, dok je tužilja bila usmerena na brigu o deci i domaćinstvu, zbog čega je u neposrednoj brizi o deci imala dominantniju ulogu i veći stepen samostalnosti u roditeljstvu i porodičnim obavezama, u odnosu na tuženog kome je potrebna podrška majke u realizaciji ukupne brige o deci. Takođe je procenjeno da je tada data izjava maloletne VV o roditelju sa kojim bi želela da živi po razvodu braka stranaka, data iz razloga lojalnosti prema ocu.

U stručnom mišljenju od 16.05.2018. godine organ starateljstva je predložio da deca budu poverena tuženom na samostalno vršenje roditeljskog prava, jer su njihove razvojne potrebe u većoj meri zadovoljene u njegovoj porodici, pri čemu su uzete u obzir i izjave maloletne GG i maloletne VV da bi želele da žive sa ocem. U ovom mišljenju izneta je i procena da kod tužilje i dalje postoji nerazrešeni partnerski konflikt koji prenosi i na roditeljstvo, a u dopuni mišljenja i procena da ne postoje indikatori koji bi ukazivali na to da tuženi vrši otuđenje dece od drugog roditelja i da na drugi način zloupotrebljava roditeljsko pravo.

Iz izloženog sledi da postoje dva suprotna mišljenja organa starateljstva. Zato su sudovi bili dužni da u skladu sa istražnim načelom, razjasne i pouzdano utvrde razloge zbog kojih je taj organ dao različita mišljenja o roditelju koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo. U tom cilju bilo je nužno saslušati članove stručnih timova organa starateljstva i od njih zatražiti izjašnjenje da li su takve razlike posledica drugačijeg viđenja istih činjenica relevantnih za donošenje stručnog mišljenja, ili je stručno mišljenje od 16.05.2018. godine posledica u međuvremenu eventualno promenjenih okolnosti. Tek bi se tada mogla izvršiti pravilna ocena oba stručna mišljenja organa starateljstva, i u tom kontekstu cenilo da li je izraženo mišljenje maloletne VV i maloletne GG o roditelju sa kojim bi želele da žive nakon razvoda braka stranaka autentično ili eventualno posledica uticaja tuženog i želje dece da iskažu lojalnost prema ocu, a u vezi s`tim pravilno ocenio i tužiljin predlog da se u ovom postupku izvede i dokaz veštačenjem.

Iz navedenih razloga, presude nižestepenih sudova su morale biti ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju prvostepeni sud će, imajući izloženo u vidu, otkloniti propust o utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za odluku o vršenju roditeljskog prava koja mora biti u skladu sa najboljim interesom dece stranaka, uz vođenje računa i posvećenu dužnu pažnju izraženom mišljenju dece pod uslovom da je isto dato u skladu sa njihovim istinskim željama i potrebama, a ne iz nekih drugih razloga - instruiranosti od strane tuženog, ili kao izraz lojalnosti dece prema njemu.

Shodno izloženom, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić