Rev 3457/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3457/2021
06.10.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Stanković i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca Privredno društvo za proizvodnju osvežavajućih napitaka, plastične ambalaže i mineralne vode „Heba“ doo iz Bujanovca, koga zastupa Svetislav Popović, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivica Kostić, advokat iz ..., radi iseljenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1114/20 od 02.02.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 06.10.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1114/20 od 02.02.2021. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Prvim stavom izreke presude Višeg suda Vranju P 1859/18 od 23.01.2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženog, kao vlasnika i osnivača Privrednog društva „Colosseum Game“ doo Vranje da tužiocu preda u posed i na nesmetano korišćenje slobodan od lica i stvari poslovni prostor u Vranju, ..., ulaz .., izgrađen na kp.br. .. i upisan u list nepokretnosti .. KO Vranje 1. Drugim stavom izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženog, kao vlasnika i osnivača Privrednog društva „Colosseum Game“ doo Vranje da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplati iznos do 579.710,57 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 12.05.2016. godine do isplate zbog prisvajanja inventara iz bivše prodavnice u vlasništvu tužioca, iznos od 1.262.715,51 dinar sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga od 1.064.777,23 dinara obračunatom za period od 17.06.2019. godine do isplate zbog plaćanja računa JP „Novi Dom“ iz Vranja u periodu od 12.05.2016. godine do 14.06.2019. godine po osnovu pružanja usluga toplotne energije u poslovnom prostoru opisanom u prvom stavu izreke, iznos mesečne zakupnine od po 258.767,40 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od pojedinačne mesečne dospelosti 15. u mesecu za prethodni mesec do isplate u vidu izmakle dobiti zbog nemogućnosti korišćenja poslovnog prostora opisanog u stavu 1. izreke u periodu od 12.05.2016. godine, pa do predaje istog u posed. Drugim stavom izreke obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 391.500,00 dinara.

Prvim stavom izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1114/20 od 02.02.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Vranju P 1859/18 od 23.01.2020. godine u prvom i drugom stavu izreke. Drugim stavom izreke preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u trećem stavu izreke presude Višeg suda u Vranju P 1859/18 od 23.01.2020. godine tako što je obavezan tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 430,500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude.

Protiv navedene pravosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene u žalbenom postupku.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju sledi da je dana 12.08.1996. godine tužilac zaključio ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa DP „Planika“ iz Beograda, kojim je ugovoreno da se poslovna jedinca tog pravnog lica pripoji poslovnoj jedinici tužioca, koji preuzima zaposlene i imovinu DP „Planika“ iz Beograda, pa i poslovni prostor u Vranju, ... . Dana 19.10.2004. godine DP „Planika“ iz Kranja, u stečaju, kao prodavac, zaključila je ugovor o kupoprodaji nepokretnosti Ov. I-5539/4 od 26.10.2004. godine, kojim je predmetni poslovni prostor prodat pravnom licu „Panonija trgovina“ doo Novi Sad, sa sedištem u Velikim Radincima kod Sremske Mitrovice. Navedeno pravno lice, kao kupac, uknjižilo je svoje pravo svojine u katastru nepokretnosti. U periodu od maja 2016. godine, pa do kraja 2019. godine, u navedenom poslovnom prostoru u Vranju, ..., ulaz .., zgrada broj 1, izgrađenom na kp.br. .., ukupne površine 210m2, delatnost je obavljalo Privredno društvo „Colosseum Game“ doo Vranje koje je na navedenoj adresi u Vranju imalo registrovan ogranak, a opisanu nepokretnost držalo je po osnovu ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog dana 15.01.2016. godine sa Privrednim društvom „Panonija trgovina“ doo. Osnivač privrednog društva „Colosseum Game“ doo Vranje je tuženi. Veštačenjem od strane veštaka ekonomsko-finansijske struke utvrđena je visina potraživanja po osnovu prisvajanja inventara iz bivše prodavnice u vlasništvu tužioca u iznosu od 579.710,57 dinara, zbog plaćanja računa za isporučenu toplotnu energiju javnom preduzeću „Novi dom“ iz Vranja u periodu od 12.05.2016. godine do 14.06.2019. godine u visini od 1.262.717,51 dinar i u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti korišćenja poslovnog prostora u periodu od 12.05.2016. godine do predaje istog tužiocu, u posed u visini mesečne zakupnine od po 258.757,40 dinara.

Polazeći od izloženog činjeničnog stanja prvostepeni sud je osnovanim ocenio tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije, a predlog punomoćnika tužioca da se ročište za glavnu raspravu na kome je ista zaključena odloži kako bi na osnovu ugovora o zakupu za period od 18.11.2015. godine do 28.08.2017. godine, dostavljenom od strane svedoka BB, tužbu preinačio označenjem kao tuženog Društvenog preduzeća „Colosseum Game“ doo Vranje, kao nesnovan je odbio imajući u vidu protivljenje tuženog preinačenju i necelishodnost istog, jer bi posle višegodišnjeg suđenja pred sudom opšte nadležnosti postupak trebalo voditi pred Privrednim sudom, kao redovnim sudom posebne nadležnosti.

Razmatrajući žalbu tužioca drugostepeni sud je činjenično stanje prihvatio kao pravilno i potpuno utvrđeno, a ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 371. stav 2. tačka 7. ZPP ocenio je kao neosnovane. Odlukom da ne dozvoli odlaganje poslednjeg ročišta radi preinačenja tužbe označenjem kao tuženog i pravnog lica koje je realni držalac sporne nepokretnosti, prvostepeni sud nije tužiocu uskratio pravo da raspravlja pred sudom, jer je za preinačenje tužbe shodno članu 199. stav 2. ZPP potreban pristanak tuženog ili ocena celishodnosti preinačenja od strane suda, što je u konkretnom slučaju izostalo.

Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, revizijom tužioca neosnovano se ukazuje na pogrešnu i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao posledicu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 3. stav 1. ZPP.

Članom 374. stav 1. ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primenio ili je nepravilno primenio odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo da bude od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Članom 3. stav 1. ZPP propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahteva koji su postavljeni u postupku.

Odlukama nižestepenih sudova raspravljeno je pitanje o osnovanosti tužbenog zahteva koji je tužbom podnetom dana 07.07.2016. godine istaknut u odnosu na tuženog AA iz ..., a koji spor je proizašao iz osporavane punovažnosti ugovora o zakupu opisanog poslovnog prostora i iz neizvršavanja ugovornih obaveza zakupca. Okolnost da je ugovor o zakupu nepokretnosti zaključen između zakupodavca „Panonija trgovina“ doo iz Velikih Radinaca i Privrednog društva „Colosseum Game“ doo Vranje, kao zakupca, upućuje na pravilan zaključak nižestepenih sudova da je tim dvostrano obaveznim pravnim poslom materijalnopravni odnos zasnovan između dva pravna lica, što isključuje pasivnu legitimaciju tuženog fizičkog lica i samim tim njegovu odgovornost za izmirenje obligacionopravne tražbine.

Odlukom suda da se kod protivljenja tuženog shodno članu 199. stav 2. ZPP ne dozvoli necelishodno preinačenje tužbe, nije uskraćeno pravo tužioca da pred sudom raspralja, a revizijsko ukazivanje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao razlog za izjavljivanje vanrednog pravnog leka isključeno je članom 407. stav 2. u vezi sa članom 403. stav 2. ZPP.

Na osnovu izloženog revizija tužioca odbijena je kao neosnovana shodno članu 414. stav 1. ZPP.

Kako vanredni pravni lek nije usvojen, to je shodno članu 165. stav 1. ZPP, kao neosnovan odbijen i tužiočev zahtev zanaknadu troškova revizijskog postupka.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić