Rev 3546/2018 3.1.2.5.1 odgovornost za pravne nedostatke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3546/2018
25.09.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića, dr. Ilije Zindovića, Branislava Bosiljkovića i Biserke Živanović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Rodoljub Urošević, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Pantelić, advokat iz ..., radi raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4933/17 od 04.10.2017. godine, u sednici održanoj 25.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4933/17 od 04.10.2017. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4933/17 od 04.10.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 817/16 od 13.12.2016. godine, stavom prvim izreke dozvoljeno je preinačenje tužbe, pa je stavom drugim izreke odbijeni tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime povraćaja kupoprodajne cene plati 2.000.000,00 dinara sa zateznom kamatom počev od 22.01.2004. godine do isplate. Stavom trećim izreke obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 216.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4933/17 od 04.10.2017. godine, žalba tužioca je odbijena, kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom i trećem izreke.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtev za povraćaj utuženog iznosa, koji je tužilac dao tuženom na ime kupoprodajne cene nepokretnosti (lokala), jer je tužba sudu podneta po isteku prekluzivnih rokova predviđenih zakonom za zaštitu od evikcije, a uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od primene prava u odlukama Vrhovnog suda Srbije i Vrhovnog kasacionog suda u predmetima sa tužbenim zahtevom i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari. Imajući ovo i vidu, ali i da tužilac nije uz reviziju dostavio pravnosnažne sudske odluke sa drugačije izraženim pravnim shvatanjem, proizilazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 16.03.2012. godine, a vrednost pobijanog dela je 2.000.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, od 110,9035 dinara za 1 evro, predstavlja dinarsu protivvrednost iznosa 18.033,69 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi graničnu vrednost za dozvoljenost revizije od 40.000 evra, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da revizija tužioca nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić