Rev 3580/2021 3.1.2.8; 3.1.2.8.1.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3580/2021
11.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Kitarović, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Beograda, Gradska uprava Grada Beograda, Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5433/20 od 14.01.2021. godine, u sednici održanoj 11.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 5433/20 od 14.01.2021. godine u preinačujućem delu i predmet VRAĆA drugostepenom sudu na ponovno suđenje u tom delu.

U preostalom delu, revizija tuženog se ODBACUJE, kao nedozvoljena.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 19498/18 od 18.05.2020. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe učinjeno podneskom tužilje od 07.10.2019. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade materijalne štete plati 11.000 evra sa zakonskom zateznom kamatom od 25.09.2019. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je veći deo tužbenog zahteva tužilje od dosuđenog stavom drugim izreke, za još 8.179,77 evra, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.09.2015. godine do isplate, kao i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos stavom drugim izreke za period od 28.09.2015. godine do 25.09.2019. godine, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 344.018,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5433/20 od 14.01.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, delu stava trećeg izreke kojim je na iznos od 11.000,00 evra odbijena zakonska zatezna kamata za period od 28.09.2015. godine do 25.09.2019. godine i stavu četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava trećeg izreke, tako što je obavezan tuženi da tužilji na ime naknade materijalne štete isplati još 2.725,00 evra, sa zakonskom zateznom kamatom od 25.09.2019. godine do isplate u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, dok je za 5.454,77 evra sa kamatom od 28.09.2015. godine u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate zahtev tužilje odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 89.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u potvrđujućem i preinačavajućem delu izreke, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u preinačenom delu na osnovu člana 408. i člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...18/20), Vrhovni sud je našao da je revizija tuženog osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stambena grada u ..., ul. ... br. ..., na kat. parceli ... KO ... (u kojoj se nalazi stan tužilje) izgrađena je na osnovu odobrenja nadležnog organa tuženog Grada Beograda od 03.12.2008. godine. Odobrenje za upotrebu je izdato 21.11.2011. Stan tužilje (označen pod br. ..., površine 29,70 m2) se nalazi na ... spratu i u potpunosti je jednostrano orijentisan (ka susednim kat. parcelama ... i .../... KO ...). Tužilja je kupila navedeni stan na osnovu overenog kupoprodajnog ugovora od 20.04.2012. godine. Kupoprodajna cena stana iznosila je 59.500,00 evra (sa uračunatim PDV), odnosno 55.092,60 evra (bez PDV). Sredstva za kupovinu stana tužilja je obezbedila iz sredstava kredita po ugovoru zaključenom sa „...“, po kojem je trebalo banci da vrati 76.719,07 evra. Stambeno - poslovni objekat u ul. ... br. ... (na susednim kat parecalama ... i .../...) izgrađen je na osnovu rešenja nadležnog organa tuženog Grada Beograda od 01.12.2009. godine, kojim je investitoru „Taš 011 Engineering“ (u odnosu na kojeg je pravnosnažno odbijen tužbeni zahtev za naknadu štete) odobrena, prema projektu, izgradnja dvostrano uzidanog objekta spratnosti Po + Su + Pr + 4 + Ps. Radovi na ovom objektu započeti su 19.08.2013. godine. Oktobra 2014. godine objekat je izgrađen do visine stana tužilje (tako što je formiran svetlarnik prema strani objekta u kojoj se nalazi njen stan i na kojoj strani se nalaze prozori i balkoni stanova tog objekta).

Veštačenjem preko sudskog veštaka inženjera elektrotehničke struke od 05.12.2014. godine, utvrđeno je da u stanu tužilje postoji značajno umanjena osvetljenost dnevnom svetlošću (prema važećem standardu). Veštačenjem preko sudskog veštaka građevinske struke od 27.03.2015. godine, utvrđeno je da je izgradnjom zgrade u ul. ... br. ... formiran svetlarnik nedovoljne površine koji onemogućava strujanje vazduha, te je zbog značajnog umanjenja osvetljenosti dnevnom svetlošću u stanu tužilje neophodno veštačko osvetljenje 24 sata dnevno, otežano je provetravanje stana i narušena intima, jer se iz stana u susednoj zgradi direktno vidi dnevni boravak i spavaća soba stana tužilje, što je sve dovelo do umanjenja tržišne vrednosti njenog stana. Komparativnom metodom sudski veštak je utvrdio da je umanjenje tržišne vrednosti stana tužilje 25%. Prema dopunskom izjašnjenju sudskog veštaka građevinske struke od 25.09.2019. godine, tržišna vrednost predmetnog stana na dan izrade nalaza iznosi 54.900,00 evra (imajući u vidu da je lokacija na kojoj se stan nalazi veoma pogodna za stanovanje, da je zgrada nova, da je materijal dobar, da je predmetni stan mali i funkcionalan, ali ima nedostatak prirodnog osvetljenja jer je jednostrano orijentisan prema svetlarniku susedne zgrade).

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prihvativši nalaze i mišljenja sudskih veštaka kao date u skladu sa pravilima struke, prvostepeni sud je delimično usvojio tužbeni zahtev, pozivajući se na odredbe člana 5. stav 1. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa i odredbe članova 154., 155. i 172. stavovi 1. i 2. u vezi odredaba članova 277. i 324. ZOO Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Zaključio je da tuženi ima obavezu da tužilji naknadi pričinjenu štetu koja se ogleda u umanjenju tržišne vrednosti njenog stana za 25% usled smanjene osvetljenosti stana, značajno umanjene mogućnosti provetravanja i narušene intime stana. Ova šteta je u uzročnoj vezi sa radnjama preduzetim od strane organa tuženog prilikom donošenja rešenja o odobrenju za izgradnju od 01.12.2009. godine, kojim je investitoru „Taš 011 Engineering“ d.o.o. izdato odobrenje za izgradnju stambeno- poslovnog objekta u ul. ... br. ..., suprotno tada važećem Generalnom planu Beograda 2021 („Sl. list Grada Beograda“, br.27/03) i Pravilima za izgradnju novih objekata i intervencijama na postojećim objektima, prema kojima se prilikom izgradnje novih objekata ne sme ugroziti način korišćenja susednih objekata, kao i da se na objektima u neprekidnom nizu bočni zidovi objekta prema susednim parcelama izvode bez mogućnosti otvaranja prozorskih otvora, bez obzira na visinsku razliku, te da se za potrebe ventilacije i osvetljenja u pomoćnoj prostoriji u stanu ili zajedničkim stepeništima objekta dozvoljava formiranje svetlarnika, čija se površina određuje tako da svakom metru visine zgrade od 0,5 m2 svetlarnika, pri čemu on ne može biti manji od 6,0 m2. U konkretnom slučaju, protivno navedenim pravilima omogućeno je formiranje svetlarnika, prema kome su orijentisani prozorski otvori, što je sve u vezi sa štetom koja je predmet tužbenog zahteva. Usled navedenog, na dan 25.09.2019. godine tržišna vrednost tužiljinog stana je sa 54.900,00 evra (prema nalazu veštaka građevinske struke) smanjena na 43.900,00 evra, odnosno umanjena je za 11.000,00 evra.

Drugostepeni sud je prihvatio razloge koje je prvostepeni sud dao za svoju odluku, vezano za vid pretrpljene štete i uzrok nastanka štete, postojanje uzročno- posledične veze između nastale štete i propusta nadležnog organa tuženog, kao i za odgovornost tuženog da tužilji naknadi pričinjenu materijalnu štetu, ali ne i u pogledu visine štete. Pošao je od dopunskog nalaza i mišljenje veštaka građevinske struke, prema kojem je na dan 25.09.2019. godine tržišna vrednost stana bila 54.900,00 evra, na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primedbe, što sa umanjenjem od 25% (koliko prema nalazu ovog veštaka iznosi umanjenje tržišne vrednosti predmetnog stana), tržišna vrednost stana iznosi 41.175,00 evra (a ne 43.900,00 evra kako to smatra prvostepeni sud), što čini razliku od 13.725,00 evra. Kako je reč o prostoj matematičkoj radnji, preinačio je prvostepenu odluku u odbijajućem delu tako što je tužilji, pored dosuđenog iznosa od 11.000 evra prvostepenom odlukom, dosudio još 2.725,00 evra (što čini ukupno 13.725,00 evra), dosudivši tužilji zakonsku zateznu kamatu od dopunskog veštačenja 25.09.2019. godine do isplate, na osnovu člana 189. stav 2. ZOO, dok je za razliku odnosno za preostalih 5.454,77 evra sa traženom kamatom tužbeni zahtev odbio kao neosnovan.

Po oceni Vrhovnog suda osnovano se revizijom tuženog opisno ukazuje da je pobijana presuda u preinačujućem delu zasnovana na bitnoj povredi parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 383. stav 4. ZPP, što je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Naime, drugostepeni sud je svojom odlukom bez održavanja rasprave izmenio činjenično stanje utvrđeno pred prvostepenim sudom, što je u suprotnosti sa ocenom tog suda da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno.

Navedeno proizlazi iz činjenice da se činjenično stanje iz nižestepenih odluka razlikuje u pogledu toga koliko iznosi visina štete koju je tužilja pretrpela, odnosno koliko iznosi umanjenje tržišne vrednosti stana tužilje usled štetne radnje tuženog.

Tačno je da je sudski veštak građevinske struke našao da umanjenje tržišne vrednosti stana tužilje iznosi 25% usled smanjene osvetljenosti. Međutim, u svom dopunskom izjašnjenju, prilikom iskazivanja tako umanjene vrednosti stana, ovaj veštak nije koristio prost matematički račun, umanjivši tržišnu vrednost stana tužilje sa 54.900,00 evra, kako to čini drugostepeni sud, u kom slučaju se zaista dobija iznos od 41.175,00 evra i razlika od 13.725,00 evra. Naprotiv, veštak se izjasnio da usled smanjene tržišne vrednosti stana (na dan davanja dopunskog nalaza) vrednost stana iznosi 43.900,00 evra, uzimajući u obzir sve bitne karakteristike stana, tako da razlika između iznosa od 54.900,00 evra i iznosa od 43.900,00 evra iznosi 11.000,00 evra. Sve ovo dovodi u sumnju pravilnost zaključka drugostepenog suda da se ovde radilo samo o primeni prostog matematičkog računa kod utvrđivanja koliko sada iznosi umanjena vrednost stana tužilje.

Stoga će u ponovnom postupku drugostepeni sud otkloniti ukazane nepravilnosti i doneti pravilnu i zakonitu odluku, te po potrebi, ukoliko postoji sumnja u tako utvrđenu smanjenu vrednost stana tužilje saslušati sudskog veštaka i otkloniti eventualne nejasnoće u njegovom nalazu i mišljenju odnosno dodatnom izjašnjenju, imajući u vidu da je kupoprodajna cena stana iznosila 59.500,00 evra (sa uračunatim PDV), odnosno 55.092,60 evra (bez PDV), da je veštak tržišnu vrednost stana procenio na 54.900,00 evra (što je napribližnije kupoprodajnoj ceni stana bez PDV), a sa umanjenjem od 25% na 43.900,00 evra. Pošto postupi po ovim primedbama, drugostepeni sud će pravilnom primenom materijalnog prava ponovo odlučiti o žalbi tužilje i doneti pravilnu i zakonitu odluku.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu članova 415. i 416. ZPP, ukinuo drugostepenu presudu u preinačenom delu i odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u potvrđujućem delu drugostepene odluke, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je našao da je revizija tuženog u ovom delu nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 25.09.2015. godine, a vrednost pobijanog nepreinačenog dela predmeta spora je 11.000,00 evra.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kome je pobijana vrednost predmeta spora u nepreinačenom delu ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS, na dan preinačenja tužbe (podneskom tužilje od 07.10.2019. godine), to je Vrhovni sud našao da je revizija u ovom delu nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić