Rev 3600/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3600/2022
20.04.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomnoćnik Aleksandar Stamenković, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu i Grada Vranja, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo u Vranju, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1719/21 od 22.12.2021. godine, u sednici održanoj 20.04.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1719/21 od 22.12.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1719/21 od 22.12.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 799/19 od 29.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev kojim je traženo da se prema tuženima utvrdi da je tužilac vlasnik dela k.p. .. upisane u LN .. KO ..., u merama i granicama bliže opisanim tim stavom izreke, u površini od 45 m2, gde se nalazi i ogradna cokla i deo porodične stambene zgrade broj 2, zemljište pod zgradom u površini od 2 m2 i deo metalne kapije koji služi za ulazak u dvorište i izlazak na sporni deo puta u okviru zauzetog zemljišta, a zatim na nesporni deo puta, a što su tuženi dužni da priznaju i omoguće promenu upisa nosioca svojine kod Službe za katastar Vranje. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da na ime troškova postupka tuženoj Republici Srbiji isplati 18.000,00 dinara i tuženom Gradu Vranju 43.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1719/21 od 22.12.2021. godine, žalba tužioca odbijena je kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena u stavu prvom i drugom izreke u odnosu na tuženi Grad Vranje, dok je preostali deo stava drugog izreke preinačen tako što je obavezan tužilac da tuženoj Republici Srbiji na ime troškova parničnog postuka isplati 6.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, saglasno članu 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 55/2014, 87/18, 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a o dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, jer je predmet tražene pravne zaštite sticanje prava vlasništva tužioca po osnovu izgradnje objekta, a odluke nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahteva donete su primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Ukazivanjem revidenta da mu je zemljište oduzeto faktičkom eksproprijacijom je bez uticaja, pošto se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešene primene materijalnog prava samo kada postoji potreba da se razmotre pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, što u konkretnom nije slučaj.

Iz navedenih razloga, primenom članova 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja u ovoj pravnoj stvari podneta je 15.05.2019. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 100.000,00 dinara.

S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić