Rev 3601/2022 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3601/2022
01.02.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Mirjane Andrijašević i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., Opština ..., čiji je zajednički punomoćnik Nataša Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., sa umešačima na strani tuženog GG iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Sandra Rajković, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2129/2021 od 04.11.2021. godine, u sednici održanoj 01.02.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2129/2021 od 04.11.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2129/2021 od 04.11.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 1978/2018 do 23.05.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno pravo svojine tužilaca na 1/8 kuće koja se nalazi na kp .. u KO ..., kao pravnih sledbenika ĐĐ, bivše iz ..., po osnovu sticanja u zajednici sa tuženim, što je tuženi dužan da prizna i da im taj deo preda u svojinu i državinu kao i da trpi upis prava svojine tužilaca na označenoj nepokretnosti u javnom registru nepokretnosti, a presuda će služiti kao isprava podobna za upis prava vlasništva u javne knjige, odnosno službi za katastar nepokretnosti Niš, dok je u delu u kom je traženo utvrđenje prava svojine prema istom tuženom od 1/8 do tražene ½ na kući koja se nalazi na kp .. KO ..., tužbeni zahtev odbijen, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima solidarno naknadi troškove parničnog postupka od 25.325,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2129/2021 od 04.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su, kao neosnovane, žalbe tuženog i umešača na strani tuženog i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog izreke i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za dosuđenje troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, saglasno članu 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 55/2014, 87/18, 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a o dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje prava svojine tužilaca po osnovu sticanja u bračnoj zajednici njihovog pravnog prethodnika sa tuženim, a pobijanom odlukom pravnosnažno je odlučeno delimičnim usvajanjem tužbenog zahteva. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer nema razloga koji ukazuju na potrebu razmotranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana radi ujednačavanja sudske prakse niti novog tumačenja prava. Obrazloženja nižestepenih odluka o delimičnom usvajanju tužbenog zahteva, ne odstupaju od postojeće sudskom prakse i vladajućih pravnih shvatanja u tumačenju i primeni materijalnog prava relevantnog za presuđenje ove pravne stvari. Sporno pravno pitanje - pitanje postojanja potpune pasivne legitimacije, razrešeno nižestepenim presudama, vezano je za konkretno činjenično stanje, pa odluke nižestepenih sudova kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, na koje revizija ukazuje, ne predstavljaju nužno i različito postupanje suda u istoj pravnoj stvari.

Iz navedenih razloga, primenom članova 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 31.05.1995. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 2.500,00 dinara.

S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela, ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija 

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić