Rev 3618/2018 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3618/2018
02.07.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Zorane Delibašić, dr Ilije Zindovića i Vesne Popović, članova veća, u parnici tužilaca: AA, BB, VV, GG, DD, ĐĐ, EE, ŽŽ, ZZ, II, JJ, KK, LL, LJLJ, MM, NN, NJNJ, OO, PP, RR, SS, TT, ĆĆ, UU, FF, HH, CC, svi iz ..., ČČ, DŽDŽ, ŠŠ AA1, svi iz ..., BB1 iz ... i VV1 iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Jaromir Matušćak, advokat iz ..., protiv tuženog „Hempro kolor“ d.o.o., sa sedištem u Šidu, čiji je punomoćnik Radomir Vujičić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 474/2017 od 15.11.2017. godine, u sednici održanoj 02.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 474/2017 od 15.11.2017. godine

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šidu P 130/16 od 14.02.2017. godine i dopunskim rešenjem istog suda od 23.06.2017. godine, utvrđeno je da je tužba tužioca Predraga Zarića povučena. Usvojen je tužbeni zahtev tužilaca i obavezan tuženi na isplatu pojedinačnih iznosa navedenih u izreci presude, uvećane za zakonsku zateznu kamatu, počev od 25.01.2000. godine do konačne isplate, kao i iznose na ime troškova izvršnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu. Obavezan je tuženi da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.476.200,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 474/2017 od 15.11.2017. godine, odbijena je žalbe tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužioci su podneli odgovor na reviziju.

Prema odredbi člana 404. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/2014), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a o dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer nema razloga koji ukazuju na potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, kao ni potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Naime, u pogledu ove vrste spora sudska praksa je ujednačena, pri čemu eventualna pogrešna primena materijalnog prava ne dovodi do primene ovog instituta, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja. Pored navedenog, tuženi nije dokazao da postoji različita sudska praksa u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o odluci koja odstupa od sudske prakse.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podneti.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da u postupcima o sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.

Shodno članu 30., u vezi sa članom 205. stav 1. tačka 2. ZPP, kada jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata zahteve više tužilaca koji se zasnivaju na bitno istovrnom činjeničnom i pravnom osnovu, vrednost predmeta spora se određuje prema vrednosti svakog pojedinog zahteva. Odnosno, kada tužioci nemaju status jedinstvenih suparničara, kao u konkretnom slučaju, to se vrednost predmeta spora utvrđuje prema vrednosti svakog pojedinog zahteva.

Tužba u ovoj parnici podneta je 08.06.2006. godine, a vrednost predmeta spora za svakog od tužilaca, očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Iz navedenih razloga, primenom člana 404. stav 2. i 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić