Rev 3687/2020 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3687/2020
11.02.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Andrea Golubović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Jovanović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o 27.02.2020. godine, na sednici veća održanoj 11.02.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 666/20 od 27.02.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 666/20 od 27.02.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Nišu P 9396/17 od 18.010.2019. godine, u stavu prvom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je ništav i da ne prozvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji, zaključen među parničnim strankama i overen u Osnovnom sudu u Nišu dana 18.03.2014. godine. U stavu drugom izreke tuženom su dosuđeni parnični troškovi.

U žalbenom postupku, presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 666/20 od 27.02.2020. godine žalba tužilje je odbijena, kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane odredbe zakona, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji tužilje, kao o izuzetno dozvoljenoj.

Predmet spora je utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji nepokretnosti, zbog navodne prividnosti tog ugovora. Tužilja je prodala tuženom 5,8 m2 porodične kuće sa pravom korišćenja na zemljištu pod ovim delom nepokretnosti, po ceni od 100.000,00 dinara. Tuženi se po tom osnovu upisao u javnim knjigama kao sopstvenik na delu nepokretnosti. Istog dana stranke su zaključile i ugovor o zajedničkoj izgradnji kojim se tužilja obavezala da u izgradnju novog objekta uloži preostali deo prava na kući i zemljištu, a da tuženi uloži novčana sredstva, materijal i radnu snagu. Zajednički projekat izgradnje nije realizovan jer tužilja nije želela da potpiše neophodnu saglasnost za dobijanje građevinske dozvole. Nižestepeni sudovi nalaze da su ugovarači želeli nastupanje pravnih posledica koje proizvodi ugovor o prodaji, te da nije bilo namere da se prikrije neki drugi pravni posao. Takođe se navodi da je osporeni ugovor zaključen u zakonom propisanoj formi kao plod ozbiljnih i saglasnih volja ugovarača, sa postojećim i dopuštenim osnovom i sa određenim predmetom ugovora. Činjenica da su dva ugovora (o prodaji i zajedničkoj gradnji) zaključena istog dana ne znači da se ne radi o ugovorima koji proizvode samostalna pravna dejstva. Zajednički dogovor stranaka je bio da se na tuženog prenese pravo svojine na delu porodične kuće, kako bi mogao kao suvlasnik nepokretnosti da otpočne sa prikupljanjem dokumentacije i izgradnjom. Iz izloženih razloga, primenom člana 66. Zakona o obligacionim odnosima, tužbeni zahtev je pravnosnažno odbijen.

Polazeći od sadržine tražene pravne zaštite, načina presuđenja i datog obrazloženja, revizijski sud nalazi da u konkretnoj parnici ne postoje pitanja od opšteg interesa ili pitanja u interesu ravnopravnosti građana koja bi trebalo razmotriti. Presude revizijskog suda na koje se tužilac poziva donete su u sporovima zasnovanim na drugačijem činjeničnopravnom osnovu, pa nema mesta zaključku o neusaglašenosti sudske prakse. Stanovište nižestepenih sudova prihvata i revizijski sud. Ugovor o prodaji je zaključen sa namerom da se na tuženog prenese deo svojine na objektu, što je i učinjeno. Stoga, nema govora o prividnosti tog ugovora, jer dejstva ugovora održavaju stvarne namere stranka zbog kojih je taj ugovor zaključen. Nema mesta ni zaključku da se zaključenjem ugovora o prodaji, kao simulovanog ugovora, prikriva drugi (disimulovani) pravni posao, a sa jasnih razloga koje navode nižestepeni sudovi.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije tužilje u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da nije dozvoljena.

Predmet spora je utvrđenje ništavosti ugovora. Tužba je podneta dana 21.11.2017. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 10.000,00 dinara.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Kako je vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude očigledno ispod propisanog cenzusa iz odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, to sledi da revizija tužilje nije dozvoljena.

Shodno navedenom, primenom člana 413. istog zakona odlučeno kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Odluka iz stava trećeg izreke doneta je primenom člana 154. Zakona o parničnom postupku. Tuženi nema pravo na troškove odgovora na reviziju, jer se ne radi o radnji nužnoj za vođenje parnice.

Predsednik veća – sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić