
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 372/2020
20.05.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Popović i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mihajlo Bulajić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje Beograd, Filijala Prokuplje, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1565/18 od 23.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 20.05.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1565/18 od 23.10.2019. godine, u stavu drugom izreke kojim je preinačeno rešenje o troškovima parničnog postupka, kao o izuzetno dozvoljenoj.
PREINAČUJE SE presuda Višeg suda u Prokuplju Gž 1565/18 od 23.10.2019. godine u stavu drugom izreke tako što SE ODBIJA, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Prokuplju P 615/18 od 30.08.2018. godine u stavu trećem izreke.
OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara, u roku od 15 dana po prijemu rešenja.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 615/18 od 30.08.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu, na ime manje uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, nadležnom fondu PIO, za period od jula 2015. godine zaključno sa januarom 2016. godine, uplati doprinose na mesečne osnovice u novčanim iznosima navedenim tim stavom izreke, po stopama koje budu važile na dan uplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 1565/18 od 23.10.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pobijajući je u stavu drugom izreke kojim je preinačeno rešenje o troškovima parničnog postupka, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011...87/2018, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija tužioca dozvoljena, imajući u vidu revizijske navode da je pogrešnom primenom materijalnog prava odlučeno o žalbi tužene izjavljenoj protiv odluke o zahtevu tužioca za naknadu troškova parničnog postupka, suprotno važećoj sudskoj praksi u istoj ili bitno sličnoj činjenično- pravnoj situaciji.
Zbog toga je na osnovu člana 404. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o osnovanosti revizije, u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema stanju u spisima, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana je tužena da u korist tužioca uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje na isplaćene iznose naknade za vreme nezaposlenosti, u izvršenju pravnosnažne presude kojom su ti iznosi dosuđeni.
Odlučujući o zahtevu tužioca za naknadu troškova parničnog postupka prvostepeni sud je primenom čl. 153. i 154. ZPP obavezao tuženu da tužiocu naknadi troškove za sastav tužbe pisane od strane punomoćnika iz reda advokata u iznosu od 6.000,00 dinara i troškove zastupanja tužioca na dva održana ročišta u iznosu od po 7.500,00 dinara, što ukupno čini iznos od 21.000,00 dinara.
Drugostepni sud je doneo odluku da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka obrazlažući da je tužilac doprinose mogao potraživati u postupku u kojem je potraživao razliku naknade za slučaj nezaposlenosti.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda osnovano se revizijom tužioca ukazuje da je drugostepeni sud pri odlučivanju o žalbi tužene izjavljenoj protiv odluke o troškovima parničnog postupka pogrešno primenio materijalno pravo.
Odredbom člana 153. stav 1. ZPP propisano je da je stranka koja u celini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona je propisano da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice.
Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, ne može se prihvatiti zaključak drugostepenog suda da troškovi ovog postupka nisu bili potrebni. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, osim u sporovima iz oblasti porodičnih odnosa, sud se ne rukovodi razlozima pravičnosti. Takođe, visina tužbenog zahteva ni jednom zakonskom odredbom nije propisana kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka u situaciji kada je stranka uspela u sporu.
Shodno navedenom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno je prvostepeni sud usvojio zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka i obavezao tuženu da mu naknadi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, u iznosima koji prema vrednosti predmeta spora tužiocu pripadaju prima važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, u okviru granica postavljenog zahteva u smislu člana 3. stav 1. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 416. stava 1. u vezi člana 420. ZPP preinačio drugostepenu presudu u stavu drugom izreke tako što je odbio, kao neosnovanu, žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu u delu kojim je odlučeno o zahtevu tužioca za naknadu troškova parničnog postupka.
Tužiocu koji je uspeo u postupku po reviziji, primenom člana 165. stav 2. u vezi čl. 153. i 154. ZPP pripada pravo na naknadu troškova za sastav revizije u iznosu od 12.000,00 dinara, zbog čega je doneta odluka kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Božidar Vujičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić