Rev 3722/2018 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3722/2018
04.03.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milena Dedović Marjanović, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Leskovca, koga zastupa Gradski pravobranilac, Leskovac, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2690/17 od 18.05.2017. godine, na sednici održanoj 04.03.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2690/17 od 18.05.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 490/16 od 21.12.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu, po osnovu solidarne odgovornosti kao osnivač dužnika Mesne zajednice ..., po pravnosnažnoj i izvršnoj presudi Opštinskog suda u Leskovcu od 18.08.2004. godine i rešenja o izvršenju Opštinskog suda u Leskovcu od 25.06.2008. godine, plati tužilji iznos od 1.104.866,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 223.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2690/17 od 18.05.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke za iznos troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava drugog izreke za zakonsku zateznu kamatu tako što je odbijen zahtev tuženog za zakonsku zateznu kamatu počev od presuđenja do dana izvršnosti presude.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 395. ZPP (pogrešno se pozivajući na član 404. ZPP), radi ujednačavanja sudske prakse.

Rešenjem R3 50/2018 od 31.05.2018. godine, Apelacioni sud u Nišu nije predložio Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tužioca, kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 395. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilan zaključak Apelacionog suda u Nišu da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji u skladu sa članom 395. ZPP, pa je ocenjujući dozvoljenost revizije, primenom člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“ broj 72/11), a u vezi člana 23. stav 3. ZPP („Sl. glasnik RS“ broj 55/14), našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Sl. glasnik RS“ broj 55/14), koja reguliše dozvoljenost revizije u svim sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.05.2014. godine, odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete, podneta je 28.06.2010. godine, a pravnosnažna presuda doneta je 18.05.2017. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 1.104.866,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, od 104,0004 dinara za 1 evro, predstavlja dinarsku protivvrednost 10.623,20 evra.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić