Rev 381/2017 porodični zakon; vršenje roditeljskog prava; delimično lišenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 381/2017
12.04.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje-protivtužene AA i tužilje maloletne BB, koju zastupa zakonska zastupnica AA, obe iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Ilić, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca VV iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Savić, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, uređenja načina održavanja ličnih odnosa, izdržavanja i lišenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 726/16 od 14.09.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 12.04.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 726/16 od 14.09.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 946/12 od 31.05.2016. godine, stavom prvim izreke, zajedničko dete parničnih stranaka - maloletna BB, rođena ... godine u ..., poverena je na čuvanje, negu i vaspitanje tužilji- protivtuženoj AA, koja će samostalno vršiti roditeljsko pravo. Stavom drugim izreke, uređen je način održavanja ličnog odnosa između maloletnog deteta BB i tuženog-protivtužioca, tako što će tuženi-protivtužilac dete viđati četvrtkom i subotom u trajanju od 09 do 19 časova kada devojčica boravi u ... - ..., u periodu kraćem od nedelju dana, a tri puta u toku nedelje - utorkom, četvrtkom i subotom od 09 do 19 časova kada boravi u ... - ... nedelju i više dana, i to tako što će tuženi-protivtužilac dete preuzimati i vraćati ispred kuće roditelja tužilje-protivtužene AA u .... Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi- protivtužilac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta BB plati iznos od 12.500,00 dinara za svaki mesec u periodu od podnošenja tužbe 02.03.2012. godine do presuđenja 31.05.2016. godine, a od presuđenja 31.05.2016. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi iznos od 20.000,00 dinara, i to svakog prvog do petog u mesecu na tekući račun tužilje- protivtužene AA, s tim što je dužan da zaostale rate za period od 02.03.2012. godine do 31.05.2016. godine isplati odjednom, u roku od 15 dana od prijema pismenog otpravka presude. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje-protivtužene AA u delu koji se odnosi na obavezu izdržavanja maloletne BB preko dosuđenog iznosa pa do traženih 20.000,00 dinara za period od 02.03.2012. godine do 31.05.2016. godine, pa ubuduće. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca kojim je tražio da mu se maloletna BB poveri na samostalno vršenje roditeljskog prava, da se uredi način održavanja ličnih odnosa između deteta i tužilje-protivtužene AA, i to svaki drugi vikend u mesecu, za krsnu slavu, svaki drugi rođendan, svaki drugi državni i verski praznik, a kada u Srbiji boravi duže od pet dana polovinu vremena može provoditi sa detetom, kao i da se obaveže da shodno svojim mogućnostima svakog prvog do petog u mesecu plaća doprinos za izdržavanje zajedničkog maloletnog deteta. Stavom šestim izreke, delimično je lišen roditeljskog prava tuženi-protivtužilac nad tužiljom maloletnom BB u pogledu odlučivanja o pitanjima koja bitno utiču na život deteta i to u pogledu obrazovanja deteta i davanja saglasnosti za putovanja u inostranstvo maloletne BB i izdavanje putne isprave. Stavom sedmim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 726/16 od 14.09.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tuženog-protivtužioca i tužilje-protivtužene AA i tužilje maloletne BB i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 946/12 od 31.05.2016. godine, u stavu prvom, drugom, trećem, petom i šestom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu sedmom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 946/12 od 31.05.2016. godine, tako što je obavezan tuženi- protivtužilac da tužilji-protivtuženoj AA i tužilji maloletnoj BB naknadi troškove postupka u iznosu od 108.975,00 dinara, u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi- protivtužilac da tužilji-protivtuženoj AA i tužilji maloletnoj BB naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 12.500,00 dinara, u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi- protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14 - u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog-protivtužioca nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Osim navedene bitne povrede, revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP mogu biti i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 6, 8, 10. i 11. ovog zakona, pod uslovom da su isticane u žalbi, odnosno da su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ovog zakona, koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom. Stoga, revizijski navodi o učinjenim bitnim povredama iz člana 374. stav 2. tačka 5, 7. i 12. ZPP ne mogu biti revizijski razlog. Neosnovano je i ukazivanje na pogrešnu primenu materijalnog prava, a osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja u reviziji nije dozvoljeno saglasno odredbi člana 407. stav 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, maloletna tužilja BB rođena je dana ... godine u vanbračnoj zajednici tužilje-protivtužene i tuženog- protivtužioca. Tuženi-protivtužilac je dana 23.01.2012. godine dao saglasnost da maloletno dete može zatražiti dozvolu stalnog boravka u ..., koju je povukao dana 22.11.2012. godine. Majka je sa maloletnim detetom živela u stanu svoga oca, a sada živi u iznajmljenom stanu u ..., površine 77,5m2. Prema izveštaju Odeljenja za socijalno-pravnu zaštitu dece Opštine .., maloletno dete je od februara 2012. godine redovno pohađalo obdanište, sposobno je, samostalno, spretno, bilo je zadovoljno u obdaništu, omiljeno u dečijem kolektivu, ostvarilo je odnose sa vršnjacima, lepo govori ..., adaptiralo se na sredinu, a saradnja sa majkom se odvija bez poteškoća i nema primedbi u vezi sa njenim negom i staranjem. Sada pohađa osnovnu školu, ide u produženi školski boravak, hrani se u školskom restoranu, išla je u školu u prirodi, pohađa sekciju moderne gimnastike, učestvovala je u pripremama za takmičenje i pohađa tri interesne sekcije: keramike, engleskog i igre loptom, ide na časove klavira i iznajmljen joj je klavir. Majka ima prihode oko 3.100 evra mesečno, plaća zakupninu i režijske troškove za stan oko 1.000 evra mesečno, za hranu i higijenu oko 1.000 do 1.200 evra mesečno, za produženi boravak, dnevni boravak u školi, modernu gimnastiku, klavir i sekcije, za ekskurziju dva puta godišnje, za zimovanje i letovanje, troškove dolaska u ..., garderobu i hranu za maloletno dete oko 550 evra mesečno, a nema ni drugih obaveza izdržavanja. Tuženi- protivtužilac, kao otac, vlasnik je privatne građevinske firme i ostvaruje primanja oko 40.000,00 dinara mesečno, a vlasnik je i stana površine 130m2. Ima obavezu izdržavnja još jednog maloletnog deteta iz prethodnog braka, rođenog 17.02.2000. godine. Tuženi-protivtužilac nije doprinosio izdržavanju maloletnog deteta stranaka, a sa maloletnim detetom se vrlo retko viđa, poslednji put decembra 2015. godine. Tužilja-protivtužena redovno obaveštava tuženog-protivtužioca o dolascima u ... i podstiče susrete, ali tuženi- protivtužilac kao otac ne koristi mogućnost da viđa maloletno dete. Prema nalazu i mišljenju Gradskog centra za socijalni rad, Odeljenje ..., maloletno dete treba poveriti majci na samostalnu brigu i staranje, održavanje odnosa treba urediti na način bliže opisan u izreci, a oca treba delimično lišiti roditeljskog prava u pogledu prava na odlučivanje o pitanjima koja bitno utiču na život maloletnog deteta, što je u najboljem interesu deteta, važno za njegov pravilan razvoj, za rast i napredovanje, jer otac svojim činjenjem, odnosno nečinjenjem ugrožava najbolji interes maloletnog deteta. Nižestepeni sudovi su utvrdili da je za mesečno zadovoljenje potreba maloletnog deteta potrebno da tužilac-protivtuženi doprinosi sa 12.500,00 dinara za period od podnošenja tužbe do presuđenja, a od presuđenja pa ubuduće iznos od 20.000,00 dinara.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi, nakon adekvatne i pravilne ocene organa starateljstva, pri tom imajući u vidu sintetizovani nalaz i mišljenje nadležnog organa starateljstva, pravilno primenili materijalno pravo i to odredbe člana 6. stav 1, člana 77. stav 3, člana 82. stav 1, člana 154. stav 1, čl. 161, 162 i 167. i člana 266. stav 1. Porodičnog zakona i čl. 2, 3, 6, 7. i 9. i 27. Konvencije o pravima deteta, kada su tužilji-protivtuženoj kao majci poverili samostalno vršenje roditeljskog prava, nalazeći da je to u najboljem interesu maloletnog deteta, te uredili način održavanja ličnih odnosa između maloletnog deteta i oca po predloženom modelu organa starateljstva, te oca delimično lišili roditeljskog prava u pogledu obrazovanja, davanja saglasnosti za putovanje u inostranstvo i izdavanje putne isprave, kao i obavezali tuženog- protivtužioca da doprinosi izdržavanju maloletne tužilje dosuđenim iznosima, imajući u vidu potrebe maloletnog deteta, zbog čega su odluke nižestepenih sudova pravilne i na zakonu zasnovane.

Iz navedenih razloga, na osnovu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci, bez detaljnog obrazlaganja revizijske odluke u smislu člana 2. istog stava, s obzirom da se u reviziji ponavljaju identični razlozi koji su isticani u žalbi, a koje je u potpunosti, detaljno i brižljivo ocenio drugostepeni sud.

Predsednik veća - sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić