Rev 3895/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.1.2.8.3.2; obična šteta i izmakla korist; 3.1.2.8.4.5; povreda časti i ugleda

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3895/2021
03.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Zorana Hadžića, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Penča Milić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Smederevu Gž 798/20 od 03.03.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 03.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Smederevu Gž 798/20 od 03.03.2021. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Smederevu Gž 798/20 od 03.03.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani, Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci P 217/20 od 16.06.2020. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati na ime materijalne štete zbog neostavarene zarade ukupan iznos od 63.589,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.07.2019. godine do isplate i na ime nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda iznos od 120.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.07.2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 49.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Smederevu Gž 798/20 od 03.03.2021. godine, preinačena je prvostepena presuda , tako što je odbijen tužbeni zahtev u celosti.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/11...18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade i nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda, isplati odgovarajuće iznose, jer ne postoji adekvatna uzročnost. Naime, drugostepeni sud je primenom člana 154. stav 1. ZOO i člana 231. ZPP, našao da tužilac nema pravni osnov za naknadu materijalne štete, jer nije dokazao visinu štete i nije inicirao izvršni postupak zbog nepostupanja tuženog (priključenja tuženog na mrežu). U pogledu nematerijalne štete, drugostepeni sud je ocenio da uspeh tužioca u predmetu smetanja državine predstavlja dovoljnu satisfakciju tužiocu, te da samo isključenje struje i nepostupanje po privremenoj meri ne može predstavljati osnov za dosuđivanje naknade. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužioca ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a pobijana odluka, u pogledu osnovanosti tužbenog zahteva, zasnovana je na pravilnoj primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete podneta je 18.01.2018. godine, a vrednost predmeta spora prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, na dan podnošenja tužbe ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kome vrednost pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja predloga za izvršenje, revizija tužioca nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

U konkretnom slučaju nema mesta primeni odredbe o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, iako je pobijanom odlukom preinačena prvostepena presuda, jer se navedena odredba može primeniti samo kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, ali ne i u sporovima u kojima je posebnom odredbom ovog Zakona (ZPP) ili posebnim zakonom, određeno da revizija protiv odluke u toj vrsti sporova nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić