
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3897/2018
04.09.2019. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilja AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Nenad A. Milić, advokat iz ..., protiv tužene VV ... ... St. ..., ... ..., čiji je punomoćnik Veselin Cerović, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5167/17 od 30.11.2017. godine, u sednici održanoj 04.09.2019. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5167/17 od 30.11.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 651/14 od 25.03.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilja, kojim je traženo da se utvrdi da su vlasnice sa po ½ idealnog dela na kući i dve zgrade u ulici ... broj ..., postojećih na kat. parceli (...) ... KO ..., upisane u list nepokretnosti ... KO ..., kao i prava korišćenja zemljišta na predmetnoj parceli u površini od 10 ari i 16m², kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezane su tužilje da tuženoj solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 250.050,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5167/17 od 30.11.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilja i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 651/14 od 25.03.2016. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 651/14 od 09.06.2017. godine.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilje su blagovremeno izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i povrede osnovnih ljudskih prava u delu prava na pravično suđenje garantovano odredbom člana 32. Ustava RS i odredbom člana 6. Evropske konvencije zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se (na posredan način) neosnovano ukazuje i na bitnu povredu postupka iz člana 361. stav 1. ZPP učinjenu pred drugostepenim sudom (član 374. stav 1. važećeg ZPP), jer se drugostepeni sud pravilno izjasnio o nepostojanju navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pred Prvim sreskim sudom u Beogradu proizlazi da GG i VV1, udata VV, u izjavi i punomoćju overenom 02. marta 1961. godine pod Ov broj .../... pred Prvim sreskim sudom u Beogradu, poseduju pobrojanu nepokretnu imovinu, između ostalog, plac sa kućom i kućištem - porodičnu stambenu zgradu u kojoj obe stanuju u ul. ... broj ..., upisana u ZKUL ... KO ... ..., parcela ..., površine 10 ari i 16m² na kojoj su suvlasnice na jednake delove po rešenju o nasleđivanju Drugog sreskog suda u Beogradu O br. .../..., zbog odlaska u inostranstvo i to GG radi lečenja, a VV1 zbog udaje za američkog državljanina, celokupnu označenu imovinu za vreme njihovog odsustva iz zemlje ostavljaju na čuvanje i upravljanje njihovom rođaku DD koji će o ovoj imovini voditi računa i polagati račune GG i VV1 udatoj VV ili njihovom pravnom zastupniku koga budu odredile. DD je dozvoljeno da se sa svojom porodicom, suprugom ĐĐ, majkom EE i troje maloletne dece useli u njihov stan u ul. ... br. ... koji stan je isključivo njihova porodična svojina, da tu stanuje sa svojim stvarima, s tim što će stvari potpisnica koje se nalaze u njihovom stanu čuvati i upotrebljavati, te stan čuvati i po povratku u zemlju stan predati sa stvarima u posed i na uživanje bez ikakve sudske presude i da se iz istog sa svim stvarima i licima iseli. U izjavi su pobrojane pokretne stvari koje su ostavljene na čuvanje i upotrebu DD i konstatovano da sve opravke zgrade i stana, kao i troškove održavanja nepokretnih imanja padaju na teret DD koji je dužan čuvati povereno imanje i zgradu i stan u ispravnom stanju. Zabranjeno je svako otuđenje, razmena, trampa, zaloga, zaduživanje i stavljanje kakvog tereta na pobrojanu pokretnu i nepokretnu imovinu bez njihove pismeno date saglasnosti. Sve troškove održavanja imanja popravke kuće, kao i sve javne terete i poreze snosiće DD, a ovlašćen je da zakupninu od podstanara prima u ime potpisnica i da im od ovih prihoda izmiruje poreze i druge javne terete. Iz izjave overene 02. marta 1961. godine pod Ov broj .../... pred Prvim sreskim sudom u Beogradu utvrđeno je da je izjavu dao DD i da ona glasi da potvrđuje da je od strane GG i VV rođene VV1, obe iz ..., sa stanom u ul. ... broj ... primio na čuvanje pobrojanu pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i njihov stan na upotrebu, za vreme njihovog boravka van granica FNRJ, koja imovina i stan je označen u izjavi i punomoćju koje su one izdale i overile kod Prvog sreskog suda u Beogradu pod Ov br. .../... od 12.03.1961. godine. Potpisnik izjave DD je izjavio da prima sva prava i obaveze označene u citiranoj izjavi i punomoćju i to pod zakonskom, moralnom i krivičnom odgovornošću. Iz izjave bez overe i datuma date u ..., ..., GG i VV rođena VV1 su izjavile da potvrđuju da su saglasne da njihov rođak DD može na njihovom pokretnom imanju u ... u ul. ... br. ... upisano ZKUL ... KO ... ..., katastarska parcela ... uz postojeću zgradu dozidati jedno odeljenje - sobu veličine 4h4 metara sa jednim predsobljem, kupatilom, špajzom i WC i to o svom trošku i da on u njihovoj kući u ovim prostorijama može nastaviti sa stanovanjem kao nosilac stanarskog prava. Dalje je navedeno da se ova izjava smatra kao dopuna punomoćja koje je overeno kod Prvog sreskog suda u Beogradu pod Ov br. .../.. dana 02.03.1961. godine, te da istu može upotrebiti kod svih upravnih i sudskih vlasti u SFRJ.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, polazeći od odredbe člana 24. stav 1. i člana 28. stav 4. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, nižestepeni sudovi nalaze, da pravni prethodnik tužilja njihov otac sada pok. DD, a ni tužilje nisu stekle svojinu na nepokretnosti opisane u izreci presude ni održajem, ni građenjem, budući da nisu bili savesni. Davanje saglasnosti ocu tužilja od strane tužene i njene majke ne predstavlja osnov sticanja svojine, već je dato ovlašćenje kao izraz želje tužene da pravnom prethodniku tužilja i njegovim članovima porodice omogući bolje životne uslove, dok se tužena i njena majka nalaze u ... . Izjave overene 1961. godine predstavljaju pismena u kojima je sadržan ugovor zaključen između tužene i njene majke s jedne strane i oca tužilja s druge strane, isti ugovor je nesumnjivo teretan i predstavlja ugovor o zakupu, s tim što nema zakupninu u novcu, već umesto nje je ugovoreno čuvanje i održavanje stvari.
Ocenjujući navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se zaključak i odluka nižestepenih sudova zasniva na pravilnoj primeni materijalnog prava čl. 21, 22, 24-26. i 28. stav 4. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da se izjave overene 1961. godine mogu smatrati kao dokument u kome je sadržan ugovor zaključen između tužene i njene majke s jedne strane i oca tužilja s druge strane, da je taj ugovor teretan i predstavlja ugovor o zakupu, s tim što nije ugovorena zakupnina u novcu, već umesto nje ugovoreno je čuvanje i održavanje stvari. Prema članu 21. ZOSPO propisano je da se pravo svojine po samom zakupu, između ostalog, stiče i stvaranjem nove stvari i gradnjom na tuđem zemljištu. Odredbama čl. 24-26. istog zakona propisani su uslovi pod kojima graditelj može steći pravo svojine građenjem na tuđem zemljitu, a pri čemu sticanje prava svojine zavisi od savesnosti graditelja, protivljena vlasnika zemljišta, vrednosti građevinskog objekta i zemljišta i rokova u kome vlasnik zemljišta može da ostvari svoje pravo. Otac tužilja je dobio saglasnost da izvrši određenu dogradnju do postojećeg objekta kako bi poboljšao uslove stanovanja (da se dozida jedno odeljenje - soba veličine 4h4 metra, sa jednim predsobljem, kupatilom, špajzom i WC) ali je u izjavi od 1961. godine konstatovano da se izjava smatra kao dopuna datog mu punomoćja koje je overeno kod Prvog sreskog suda u Beogradu pod Ov br. .../... dana 02.03.1961. godine. Pravilno se zaključuje da data saglasnost ocu tužilja ne predstavlja osnov sticanja svojine već je na takav način dato ovlašćenje kao izraz želje tužene da pravnom prethodniku tužilja i njegovim članovima porodice omogući bolje životne uslove dok je ona u ... . Pravilno se zaključuje da je na ovakav način, dogradnjom veće površine nego što mu je odobreno pravni prethodnik prekoračio datu saglasnost jer su pravni prethodnik tužilja i tužilje znali da grade na tuđem zemljištu i da nemaju ovlašćenja da grade u smislu da takvom gradnjom steknu svojinu na izgrađenom objektu. Pravni prethodnik tužilja je dogradio i dve garaže i nov objekat od tri prostorije i nov objekat od pet prostorija, ali kako se radi o pomoćnim objektima isti ne predstavljaju zasebnu građevinsku celinu, isti ne mogu imati zasebnu pravnu sudbinu od glavnog objekta. S druge strane ulaganje u prostor u cilju poboljšanja uslova života tužilja ne predstavlja osnov sticanja svojine.
Tužilje se u reviziji pozivaju i na povredu prava na pravično suđenje koje je garantovano odredbom člana 32. Ustava RS i odredbom člana 6. Evropske konvencije o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda. Takva povreda inkorporira i pogrešnu primenu materijalnog prava i bitnu povredu odredaba ZPP. O nepostojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka van odredbe člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, drugostepeni sud se već izjasnio prilikom odlučivanja o žalbi tužilja na prvostepenu presudu, a drugostepeni sud u konkretnom slučaju se izjasnio o pravilnoj primeni materijalnog prava. Zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se ne može izjaviti, prema članu 398. stav 2. ZPP.
Iz napred iznetih razloga, primenom člana 405. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić