Rev 3919/2018 3.1.1.4.3; sticanje svojine po osnovu zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3919/2018
20.11.2019. godina
Beograd

 

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužioca AA savez Srbije iz ..., čiji su punomoćnici Snežana Rakočević, advokat iz ... i Vesna Tomić Živanović, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije, koju zastupa Republičko javno pravobranilaštvo i Gradske opštine Vračar iz Beograda, koju zastupa Javno pravobranilaštvo te opštine, radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tužioca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br.4212/15 od 30.11.2017. godine, u sednici održanoj 20.11.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

USVAJAJU SE revizije tužioca, UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž br.4212/15 od 30.11.2017. godine i presuda Višeg suda u Beogradu P 264/11 od 03.04.2015. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4212/15 od 30.11.2017. godine, potvrđena je presuda Višeg suda u Beogradu P 264/11 od 03.04.2015. godine i odbijena kao neosnovana žalba tužioca, kao i njegov zahtev za naknadu troškova drugostepenog postupka. Tom presudom, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi njegovo pravo svojine na posebnim fizičkim delovima zgrade u ulici ... br. .. u ..., upisane u LN .. KO ..., kat. parcela br. .. upisani kao društvena svojina na kojoj tužilac ima pravo korišćenja i to: posebnog dela objekta br. .. prizemlje korisne površine 76 m2, posebnog dela objekta .. I sprat korisne površine 396 m2, posebnog dela objekta broj .. II sprat korisne površine 396 m2 i pravo svojine cele neuknjižene garaže sa tri boksa na istom placu, kao i da je nosilac prava korišćenja na zemljištu na kat. parc. br. .. KO ... u državnoj svojini sa udelom zs sa ostalim vlasnicima posebnih fizičkih delova zgrade, što su tuženi dužni da priznaju i da trpe da se ovo pravo tužioca upiše u javne knjige. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da prvotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 104.400,00 dinara a drugotuženoj u iznosu od 443.700,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude tužilac je blagovremeno izjavio dve revizije (sa dopunama) obe zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 399. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.125/04, 111/09), koji se u ovom parničnom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da su revizije tužioca osnovane, zbog pogrešno primenjenog materijalnog prava, usled čega je utvrđeno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Pored toga, osnovano se u reviziji ukazuje da je donošenjem pobijane presude učinjena bitna povreda iz člana 361. stav 2. tačka 12. ZPP jer su razlozi o bitnim činjenicama protivrečni stanju u spisima.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju u LN br. .. KO ..., na ukupnoj površini od 12 ari 45 m2, upisano je gradsko građevinsko zemljište a nosilac prava korišćenja zemljišta u državnoj svojini između ostalog je AA savez Jugoslavije, zajedno sa drugim licima, na kat. parc. br. .. . Na ovoj parceli se nalazi i poslovna zgrada u ul. ... br. .. u ... koja je delom u društvenoj a delom u privatnoj svojini i na kojoj AA savez Jugoslavije ima pravo korišćenja u udelu z.s. zajedno sa ostalim licima. Na posebnim delovima ove poslovne zgrade i to: broj .. u prizemlju površine 76 m2, broj .. na prvom spratu, površine 396 m2, br. .. II sprat, površine 396 m2, kao nosioci prava korišćenja posebnih delova zgrade u društvenoj svojini, upisani su u delu od po 1/II, tužilac AA savez Srbije i AA savez Jugoslavije. AA savez Jugoslavije se rešenjem Agencije za privredne registre od 21.07.2010. godine, pripojio AA savezu Srbije, usled čega je celokupna imovina pripojenika preneta na pripojioca. Raniji naziv AA savez Srbije bio je Savez AA organizacija Srbije. Rešenjem Sekretarijata za finansije Grada Beograda br.182/58 od 28.02.1959. godine, eksproprisane su u korist i za potrebe AA saveza NR Srbije nekretnine privatnog vlasništva, postojeće u ... u ulici ... br. .. i .. i to građevinsko zemljište upisano u ZKUL ... KO ..., sa površinom od 416,30 m2 i građevinsko zemljište upisano u ZKUL ... KO ..., u površini od 342,90 m2. Eksproprijacija tih nekretnina izvršena je uz naknadu koju je snosio NOO Grada Beograda, odnosno koju je Direkcija za izgradnju javnih objekata isplatila ranijim vlasnicima u ime korisnika eksproprijacije a na teret investicione sume objekta u gradnji „AA dom“. Predmetna eksproprijacija nije bilo zemljište koje je nacionalizovano.

Rešenjem od 23.05.1959. godine NOO Grada Beograda – Sekretarijat za komunalno građevinske poslove odobrio je investicioni program za izgradnju AA doma u ..., investitoru Savezu AA društava NRS u ukupnoj investicionoj sumi od 239.000,00 dinara. Radi izgradnje objekta AA doma na navedenim parcelama, glavni AA savez FNRJ i AA savez NRS su kao vlastodavci, zaključili ugovor o zastupstvu sa Direkcijom za izgradnju javnih objekata u Beogradu kao zastupnikom, kojoj su preneli sva prava i obaveze neposrednog investitora. Ukupna vrednost objekta AA dom iznosila je 270.513.572,00 dinara.Utvrđeno je da je finansiranje izgradnje ovog objekta vršeno od strane AA savez FNRJ, AA savez NRS, odobrenog zajma od Gradskog fonda za stambenu izgradnju a da je jedan deo obezbeđen prodajom njegovog celog trećeg i četvrtog sprata Izvršnom veću NRS, na osnovu ugovora o kupoprodaji od 27.03.1961. godine koji su kao prodavci zaključili AA savez FNRJ i AA savez NRS za kupoprodajnu cenu od 125.000.000 dinara. Poslove izgradnje u ime i za račun AA saveza FNRJ i AA saveza NRS sprovela je Direkcija za izgradnju javnih objekata u Beogradu. Radove na garaži sa đubrištem za objekat AA društva izvršilo je GP „GG“ ..., kao izvođač radova koji je bio neposredno angažovan od strane AA saveza NRS. Troškovi izgradnje garaže sa đubrištem i fasadom na susednoj zgradi iznosili su 3.011.867,00 dinara i isplaćeni su na teret zajedničkih sredstava za izgradnju AA doma od strane AA saveza NRS Srbije 1962. godine. Izgradnja ove poslovne zgrade izvršena je na današnjoj kat. parceli br. .. KO ..., koja se sastoji od bivše kp br... KO ..., koja je prethodno već bila u vlasništvu tužioca i kat. parcela .. i .. KO ... koje su bile predmet nacionalizacije. Nakon završene izgradnje, AA savez Jugoslavije i Savez AA Srbije su kao tužioci protiv tužene Direkcije za izgradnju i rekonstrukciju Grada Beograda, vodili parnični postupak radi utvrđenja prava korišćenja na zgradi AA dom u ..., u kojem je doneta presuda Okružnog suda u Beogradu P 506/74 od 21.03.1974. godine, potvrđena presudom Vrhovnog suda Srbije Gž 3969/74 od 25.02.1975. godine, na osnovu koje su tužioci izvršili upis svog prava (su) korišćenja na ovom objektu u zemljišnim knjigama.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da tužbeni zahtev tužioca nije osnovan, primenom pravila o teretu dokazivanja iz člana 223. stav 1. ZPP. Smatrali su da tužilac tokom provedenog postupka nije dokazao da je finansijska sredstva koja je investirao u objekat AA dom ostvario sopstvenim sredstvima, a ne po osnovu vršenja javnih ovlašćenja ili od drugih sredstava, kao načina propisanog u članu 81. Zakona o udruženjima („Sl. glasnik RS“, br.51/2009, sa izmenama). Naime, prema članu 81. stav 1. citiranog zakona, nepokretnosti u društvenoj svojini na kojima su društvene organizacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, imale pravo korišćenja, prelaze u svojinu odnosno u susvojinu ovih društvenih organizacija srazmerno udelu kojim su one učestvovale u finansiranju tih nepokretnosti sopstvenim sredstvima ostvarenim od dobrovoljnih članarina, poklona, donacija, legata i na drugi zakonom dozvoljeni način. U smislu stava 2. istog člana, sopstvenim sredstvima iz stava 1. istog člana se ne smatraju sredstva ostvarena po osnovu vršenja javnih ovlašćenja ili druga sredstva ostvarena iz budžeta društveno političkih organizacija. Stavom 3. istog člana je predviđeno da se svojinska prava iz stava 1. ovog člana utvrđuju u postupku pred nadležnim sudom. Dodatni argument nižestepenih sudova je bio taj da je prema članu 9. u to vreme važećih Pravila AA saveza iz 1955. godine, tužilac kao republički savez, mogao dobijati samo 40% od ostvarenih iznosa po osnovu članarine, što dodatno ukazuje na moguću visinu novčanih ulaganja po tom osnovu sticanja sopstvenih sredstava.

Međutim, razlozi obrazloženja pobijane presude o bitnim činjenicama kontradiktorni su stanju u spisima. Naime, osnovano se u revizijama tužioca ukazuje da je nejasno zašto je njegov tužbeni zahtev za utvrđenje prava svojine na fizički opredeljenim delovima navedene zgrade odbijen u celosti, sa argumentacijom da nije dokazao da je obezbedio finansijska sredstva za njenu izgradnju, kada se samo iz navedenog ugovora o kupoprodaji koji su tužilac i kasnije pripojeni AA savez FNRJ zaključili sa Izvršnim većem Srbije 27.03.1961. godine, kojim su mu prodali treći i četvrti sprat ovog objekta, vidi da su ostvarili kupoprodajnu cenu koja odgovora približno polovini od ukupne utvrđene vrednosti objekta AA dom, plus razne donacije (u konkretno utvrđenim iznosima) kao i da je tužilac isključivo finansirao radove na izgradnji garaža. Upravo zato je tužilac uz podnesak od 20.11.2013. godine, kako to osnovano ističe u reviziji, priložio kao dokaz nalaz i mišljenje sudskog veštaka finansijske struke kojeg je sam angažovao, a na okolnost utvrđivanja visine i strukture svojih investicija u izgradnji predmetnog poslovnog objekta, koji nalaz prvostepeni sud nije uopšte cenio, ali zaključuje da tužilac u smislu člana 223. stav 2. ZPP, nije dokazao svoje finansijsko učešće u izgradnji ovog objekta, sopstvenim sredstvima, prema članu 81. stav 1. Zakona o udruženjima, da bi mu pripalo traženo pravo svojine po osnovu ovog zakona.

Sa druge strane, teret dokazivanja da ta novčana sredstva nisu ostvarena na osnovu vršenja javnih ovlašćenja ili iz budžeta društveno političke zajednice u smislu stava 2. istog člana citiranog zakona, nije na tužiocu, već na tuženima jer je članom 223. stav 3. ZPP, propisano da stranka koja osporava postojanje nekog prava, snosi teret dokazivanja činjenice koja je sprečila nastanak ili ostvarenje prava ili usled koje je pravo prestalo da postoji.

Zato će prvostepeni sud u ponovnom postupku pouzdano utvrditi na osnovu već izvedenih pismenih dokaza i na osnovu odgovarajućeg nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke, visinu i strukturu finansijskih investicija ovde tužioca u izgradnji predmetnog objekta izgrađenog pre više od pet decenija. Pritom treba da ima u vidu da iz obrazloženja presude Okružnog suda u Beogradu P 506/74 od 21.03.1974. godine proizlazi da je u tom predmetu utvrđeno da je ova zgrada zidana isključivo sredstvima tužilaca (pravnog prethodnika ovde tužioca i pripojenog AA saveza) koji su bili njeni investitori. Takođe, da su u to relevantno vreme izgradnje predmetne zgrade, odredbe u to vreme važećih zakona o udruženjima građana propisivale za udruženja obavezu da u svojim pravilima sadrže izvore svojih materijalnih sredstava, kao što je to bilo propisano u članu 15. Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima („Sl. list FNRJ“ broj 51 od 25.06.1946. godine) i u članu 8. Osnovnog zakona o udruženjima građana („Sl. list SFRJ“, broj 16 od 06.04.1965. godine). Zbog toga će sud u ponovnom postupku pribaviti tada važeća pravila pravnog prethodnika tužioca i pripojioca, kako bi utvrdio moguće izvore materijalnih sredstava ovih udruženja, a time ocenio ispunjenost uslova za sticanje traženog prava svojine prema odredbi člana 81. važećeg Zakona o udruženjima, odnosno da li su ta materijalna sredstva stekli na zakonom dozvoljen način.

Kako odluka o troškovima spora zavisi od ishoda odluke o glavnoj stvari to je ona ukinuta.

Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci na osnovu članova 406. stav 1. i 407. stav 2. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić