Rev 3921/2019 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3921/2019
22.01.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Branislava Bosiljkovića i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Todorović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visokog saveta sudstva, Osnovnog suda u Pančevu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi novčanog obeštećenja, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž rr 296/19 od 18.06.2019. godine, u sednici od 22.01.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž rr 296/19 od 18.06.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž rr 296/19 od 18.06.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu Prr 66/18 od 03.04.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i tužena obavezana da tužiocima, svakom ponaosob, na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Pančevu I 1620/2010, ispalti iznos od po 800 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca preko dosuđenog iznosa od po 800 evra do traženih 3.000 evra za svakog posebno. Stavom trećim izreke tužena je obavezana da tužiocima naknadi troškove postupka u iznosu od 49.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Pančevu Gž rr 296/19 od 18.06.2019. godine, žalba tužene je delimično usvojena, a delimično odbijena i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke kojim je tužena obavezana da tužilji AA, isplati iznos od 400 evra, a tužiocu BB isplati iznos od 800 evra, na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Pančevu I 1620/2010, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i u stavu trećem izreke, a preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje AA preko dosuđenog iznosa od 400 evra, pa do traženog iznosa od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i obavezana je tužilja AA da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka od 3.000,00 dinara

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužilaca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14). Tužiocima je nižestepenim presudama dosuđena naknada štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, čija visina zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja, pa u tom smislu nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, kao ni ostalih razloga za izuzetnu dozvoljenost revizije. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužbom od 28.08.2018. godine tužioci su tražili naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.000 evra.

S obzirom da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 3.000 evra, radi se o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, a članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da revizija u sporu male vrednosti nije dozvoljena.

Bez obzira što je odluka delimično preinačena, u kom slučaju bi po izmenjenom članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku koji reguliše postupak u sporu male vrednosti propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić