Rev 3952/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3952/2021
08.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Gordane Komnenić, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Cvetković, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Vodovod“ Vranje, čiji je punomoćnik Aleksandra Stošić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1225/20 od 06.05.2021. godine, u sednici održanoj 08.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1225/20 od 06.05.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1225/20 od 06.05.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 3083/19 od 15.06.2020. godine, stavom prvim izreke ukinuto je u celosti rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Vranju Iiv 886/2019 od 01.10.2019. godine i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za iznos glavnog duga od 6.000,00 dinara po računu broj 243/2019 od 13.05.2019. godine sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.05.2019. godine do isplate i za troškove izvršenja od 6.633,00 dinara. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 42.950,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1225/20 od 06.05.2021. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke tako što je obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 36.950,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 36.000,00 dinara počev od dana izvršnosti odluke o troškovima pa do konačne isplate. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP). Tuženi je podneo odgovor na reviziju tužioca.

Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tužioca ne proizlazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa. Revizijom se neosnovano ukazuje na drugačije odluke, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, u svakom konkretnom slučaju, pa ovaj sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), i u skladu s tim odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 3.000 evra, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 27.09.2019. godine, radi duga, a vrednost predmeta spora je 6.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Primenom člana 165. stava 1. u vezi člana 154. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer to nisu troškovi potrebni za vođenje ove parnice.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić