Rev 397/2020 troškovi postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 397/2020
20.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mihajlo Bulajić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje, Filijala Prokuplje, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1477/18 od 22.10.2019. godine, u sednici održanoj 20.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj.

PREINAČUJE SE rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1477/18 od 22.10.2019. godine, tako što se ODBIJA žalba tužene i POTVRĐUJE rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke presude Osnovnog suda u Prokuplju P 421/18 od 19.07.2018. godine.

OBAVEZUJE SE tužena da tužilji naknadi troškove revizijskog postupka od 12.000,00 dinara, u roku od 15 dana od prijema pismenog otpravka rešenja.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 421/18 od 19.07.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda izjavljen od strane tužene. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da u korist tužilje izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Fondu PIO, po stopi koja bude važila na dan uplate na sledeće osnovice i to: za decembar 2014. godine na iznos od 1.451,65 dinara, za januar 2015. godine na iznos od 2.768,90 dinara, za februar 2015. godine na iznos od 2.629,89 dinara i za mart 2015. godine na iznos od 719,47 dinara. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 21.000,00 dinara u roku od osam dana od prijema pisanog otpravka presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, što ukoliko tužena ne učini obavezuje se da tužilji plati i zakonsku zateznu kamatu na ovaj iznos počev od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 1477/18 od 22.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Prokuplju P 421/18 od 19.07.2018. godine u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem navedene presude, tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 – u daljem tekstu: ZPP).

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja vezanih za troškove postupka, s obzirom da postoji neujednačena sudska praksa po ovom pitanju.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući pobijanu odluku u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostepeni sud je u celosti usvojio tužbeni zahtev tužilje i obavezao tuženu da u njenu korist uplati tražene doprinose. S obzirom da je tužilja uspela u sporu, obavezao je tuženu da joj naknadi troškove parničnog postupka od 21.000,00 dinara primenom čl. 150, 153, 154. i 163. ZPP, a koji se odnose na troškove koje je imala za zastupanje od strane punomoćnika iz reda advokata i to: na ime sastava tužbe (iznos od 6.000,00 dinara) i za zastupanje na dva održana ročišta (po 7.500,00 dinara), sve prema važećoj AT.

Drugostepeni sud je preinačio odluku o troškovima postupka i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Navedenu odluku je doneo rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka, uz obrazloženje da je tužilja u parničnom postupku u kojem je potraživala razliku novčane naknade po osnovu nezaposlenosti, koji je prethodno vodila, mogla istovremeno potraživati i uplatu doprinosa, a naročito jer na ovaj način pravi izdatke koji prevazilaze visinu tužbenog zahteva.

Vrhovni kasacioni sud smatra da se osnovano revizijom tužilje ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava i to odrebe člana 153. stav 1. ZPP.

Članom 153. stav 1. ZPP propisano je da je stranka koja u celini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona propisano je da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Prema članu 156. ZPP tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove ako tuženi nije dao povod za tužbu i ako je priznao tužbeni zahtev u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ono ne održava, onda na glavnoj raspravi pre nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je obavezao tuženu da tužilji naknadi troškove postupka koji su bili nužni i neophodni. Visina tužbenog zahteva nijednom zakonskom odredbom nije propisana kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka, u situaciji kada je stranka uspela u sporu. Takođe, načelo ekonomičnosti postupka nijednom zakonskom odredbom nije propisano kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka, a naročito ne kada je tužilja u celosti uspela u sporu, dok razlog pravičnosti može biti od uticaja na odluku o troškovima samo u sporovima iz oblasti porodičnih odnosa.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je preinačio drugostepenu odluku o troškovima postupka i na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove revizijskog postupka i to na ime sastava revizije od strane advokata od 12.000,00 dinara na osnovu Tarifnog broja 13. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“, br. 121/12).

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić