
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3976/2019
14.11.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića, dr Ilije Zindovića, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Damir Branković, advokat iz ..., protiv tuženih Predškolske ustanove „BB“, ... i Grada Niša, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Niša, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Nišu Gž 840/18 od 02.10.2018. godine, u sednici održanoj 14.11.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Nišu Gž 840/18 od 02.10.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Nišu Gž 840/18 od 02.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 6223/16 od 28.08.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa su obavezani tuženi da solidarno tužiocu na ime naknade štete za period od 01.11.2014. godine do 31.03.2016. godine isplate 9.446,12 dinara u mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka od 51.300,00 dinara.
Rešenjem Višeg suda u Nišu Gž 840/18 od 02.10.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 72/11 ... 87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Revizijom se pobija odluka o troškovima postupka, o čemu su nižestepeni sudovi odlučili uz primenu odredaba zakona koji regulišu pravo stranke na naknadu troškova i njihovu visinu. Naime, primenom člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, prilikom odlučivanja koje će troškove dosuditi stranci, sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka, a o tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o iznosu troškova, odlučuje sud ceneći sve okolnosti. Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tužioca ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 28. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana, da, kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.
Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.
Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepenog rešenja kojim je potvrđena prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini njihovo glavno potraživanje, to je i revizija nedozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić