Rev 3992/2018 porodični zakon; izdržavanje dece

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3992/2018
31.08.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Dragojević, predsednika veća, Vesne Subić i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici tužilje mal. AA, čija je zakonska zastupnica – majka BB, obe iz ..., ..., koju zastupa punomoćnik Dušanka Jovanović Šunjara, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., koga zastupa punomoćnik Dobrica Lević, advokat iz ..., radi izmene odluke o visini izdržavanja po tužbi i izmene odluke o vršenju roditeljskog prava po protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 762/17 od 18.01.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 31.08.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 762/17 od 18.01.2018. godine u delu stava prvog izreke i presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 5637/12 od 04.09.2017. godine u stavu drugom i četvrtom izreke, tako što se:

a) OBAVEZUJE tuženi VV iz ..., da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje mal. tužilje AA iz ..., ..., plaća mesečni iznos od 60.000,00 dinara svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec počev od 24.11.2012. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do 04.09.2017. godine, kao dana presuđenja, u kom delu se menja presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 br. 3339/10 od 01.12.2010. godine u stavovima trećem i četvrtom izreke.

b) ODBIJA, KAO NEOSNOVAN, tužbeni zahtev mal. tužilje- protivtužene za veće traženje od dosuđenog do iznosa od 80.000,00 dinara, za period od dana podnošenja tužbe do presuđenja.

U preostalom delu revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 762/17 od 18.01.2018. godine se ODBIJA, kao NEOSNOVANA.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tuženog za troškove revizijskog postupka .

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 -5637/12 od 04.09.2017. godine, stavom prvim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa između mal. tužilje protivtužene AA iz ..., ... i tuženog-protivtužioca VV iz ..., tako što će se viđanje odvijati jedan vikend u dva meseca, od petka do nedelje, deset dana tokom letnjeg raspusta i sedam dana tokom zimskog raspusta. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev mal. tužilje-protivtužene pa je obavezan tuženi, da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje mal. tužilje plaća mesečni iznos od 80.000,00 dinara svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec, počev od 24.11.2012. godine kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi ili se obaveza ne izmeni drugom sudskom odlukom, na račun zakonske zastupnice mal. deteta majke BB iz ..., ..., s tim što će dospele a zaostale rate platiti odjednom, u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka presude. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev mal. tužilje u delu od dosuđenih 80.000,00 dinara do traženih 120.000,00 dinara, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke odlučeno je da se ovom presudom menja presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 3339/10 od 01.12.2010. godine u stavovima 3. i 4. izreke presude, dok u ostalom delu ostaje neizmenjena. Stavom petim izreke odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se izmeni presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 3339/10 od 01.12.2010. godine u stavovima 2. 3. i 4. izreke i da se mal. AA poveri ocu VV na samostalno vršenje roditeljskog prava, uredi način održavanja ličnih odnosa između mal. AA i majke BB i to da se viđanje odvija svakog drugog vikenda i svaki drugi državni i verski praznik, te polovinu zimskog i letnjeg raspusta i da se obaveže BB da na ime doprinosa za izdržavanje mal. AA plaća iznos od 30.000,00 dinara mesečno počev od dana donošenja presude pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi ili dok ova presuda ne bude izmenjena drugom sudskom odlukom i to svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec, na ruke zakonskog zastupnika mal. deteta, oca VV, kao neosnovan. Stavom šestim izreke odbijen je eventualni protivtužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženog da na ime doprinosa za izdržavanje mal. AA plaća mesečno iznos od 15.000,00 dinara, počev od dana donošenja presude pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi ili ova presuda ne bude izmenjena drugom sudskom odlukom, i to svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec, na ruke zakonske zastupnice mal. deteta majke BB i da se izmeni presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 3339/10 od 01.12.2010. godine u stavu 4. izreke, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke odbijen je predlog tuženog kojim je tražio da sud donese privremenu meru i obaveže tuženog da na ime doprinosa za izdržavanje mal. AA plaća iznos od 15.000,00 dinara mesečno, počev od dana donošenja privremene mere pa do pravnosnažnog okončanja ovog postupka, i to svakog prvog do petog u mesecu za tekući mesec, na ruke zakonske zastupnice mal. deteta majke BB kao neosnovan. Stavom osmim izreke obavezan je tuženi da mal. tužilji-protivtuženoj na ime troškova ovog postupka plati iznos od 211.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude 04.09.2017. godine pa do isplate, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude. Stavom devetim izreke odbijen je zahtev mal. tužilje za naknadu troškova postupka i to od dosuđenih 211.500,00 dinara do traženih 234.750,00 dinara, kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 762/17 od 18.01.2018. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, četvrtom, petom, šestom, sedmom i osmom izreke i u tom delu je žalba tuženog odbijena, kao neosnovana. Stavom drugim izreke odbačena je, kao nedozvoljena žalba tuženog izjavljena protiv stavova trećeg i devetog izreke prvostepene presude. Stavom trećim izreke odbijeni su zahtevi tužilje i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Mal. tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...55/14), te je ocenio da je revizija tuženog-protivtužioca delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju se u navodima revizije posebno ukazuje, nije propisana kao revizijski razlog, u smislu člana 407. stav 1. tačka 2. istog Zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 3339/10 od 01.12.2010. godine razveden je brak tuženog i BB, zajedničko dete – AA rođena ... godine poverena je na brigu, staranje i vaspitanje majci, koja će samostalno vršiti roditeljsko pravo, uređen je način viđanja deteta sa ocem na način bliže naveden u izreci presude, te je obavezan tuženi da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. ćerke plaća mesečni iznos od 30.000,00 dinara počev od 17.12.2010. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi ili dok se ova presuda ne izmeni drugom sudskom odlukom. U vreme donošenja ove odluke mal. tužilja je imala ... godina i pohađala je ... školu u ..., a sada je stara ... godina i pohađa ... školu (... razred ... škole) u ... . Živi sa majkom u stanu koji je majčino vlasništvo, površine 65m2 u ... u ... . Potrebe mal. tužilje se odnose na godišnju školarinu, cenu knjiga i školskog pribora, privatnih časova matematike i slovačkog jezika, hranu, odeću, obuću i džeparac, kao i troškove letovanja, u iznosima koji su bliže utvrđeni u postupku. Ona je korisnik prava na dečiji dodatak u iznosu od 20 evra.

Majka mal.tužilje je, pored toga što je vlasnik navedenog stana u ..., vlasnik stana i u ..., koji ne izdaje u zakup, već u tom stanu živi njena prijateljica koja plaća režijske troškove. U periodu od 28.02.2012. godine do 28.02.2013. godine ostvarivala je prosečnu mesečnu zaradu u iznosu od oko 15.000,00 dinara. Trenutno je nezaposlena, obavlja privremene i povremene poslove od kojih mesečno zaradi iznos od 140 evra, ali joj novčanu pomoć pružaju otac i brat. Takođe, ona je vlasnik šume od koje ostvaruje godišnji prihod od 800 do 1.500 evra, a poseduje ušteđevinu i nasleđe od majke koje koristi kada joj je potrebno.

Tuženi je vlasnik firme koja se bavi revizijom (Privredno društvo „VV“ koje je promenilo poslovno ime u „DD“). Privredno društvo „VV“ je tuženom isplatilo dividendu za 2008. godinu, kao i zaradu i udeo u dobiti za 2011-2013. godinu u iznosima bliže navedenim u pobijanoj presudi. Ovom privrednom društvu tuženi je pozajmio 3.000.000,00 dinara svoje ušteđevine koji iznos mu društvo vraća u zavisnosti od ostvarenih prihoda i od potreba njegove porodice. Tuženi ostavaruje prosečnu neto zaradu prema potvrdama navedenih privrednih društava u iznosu od oko 27.000,00 dinara. Vlasnik je kuće površine 350 m2 u naselju ... u ... u kome živi sa porodicom-suprugom i dvoje maloletne dece – sinom ĐĐ rođenim ... godine i ćerkom EE rođenom ... godine. Nepokretnosti – stanove koji se nalaze u ... i u ulici ... u ... tuženi je u uložio u drštvo „ŽŽ“. Ova firma ima apartmane na .... Mal. ĐĐ ide u privatni vrtić za koji se mesečno plaća 30.000,00 dinara, ide kod logopeda tri puta nedeljno i za to tuženi-protivtužilac izdvaja 3.900,00 dinara nedeljno, dok mal. EE ima zdravstvenih problema zbog kojih faktički živi na apartima, a za njeno lečenje u zemlji i inostranstvu tuženi izdvaja 34.000,00 dinara mesečno s tim što je 2014. godine za odlazak u ..., radi uspostavljanja dijagnoze platio 30.000,00 evra, a za aparat za disanje i ostalu opremu izdvojio je 15.000 evra. Njegova supruga je zaposlena i ostvaruje zaradu oko 55.000,00 dinara mesečno. Ostale potrebe tuženog su utvrđene u postupku, u iznosima bliže navedenim u prvostepenoj presudi. Tuženi smatra da je mal. tužilji za zadovoljavanje njenih potreba dovoljan iznos od 10.000 evra na godišnjem nivou.

Prema nalazu i mišljenju Gradskog centra za socijalni rad – Odeljenje ... koji predstavlja sintetizovano mišljenje Centra za socijalni rad u ... i Gradskog centra za socijalni rad ..., u najboljem interesu maloletnog deteta je da bude povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, odnosno nema elemenata za eventualnu izmenu odluke o vršenju roditeljskog prava, a način održavanja ličnih odnosa maloletne AA sa ocem treba da se odvija tako što će se viđati po jedan vikend u dva meseca od petka do nedelje, deset dana tokom letnjeg raspusta i sedam dana tokom zimskog raspusta.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su zaključili da su se stekli uslovi za izmenu presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 3339/10 od 01.12.2010. godine u odnosu na način održavanja ličnih odnosa maloletne tužilje i tuženog kao i doprinos tuženog za izdržavanje maloletne tužilje, te su prihvatili sintetizovano mišljenje Centra za socijalni rad u ... gde maloletna tužilja ima prebivalište i Gradskog centra za socijalni rad ..., gde je prebivalište tuženog, u pogledu načina održavanja ličnih odnosa mal. tužilje i tuženog. Takođe, nižestepeni sudovi su odbili protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se mal. tužilja poveri njemu na samostalno vršenje roditeljskog prava i uredi način održavanja odnosa mal. deteta i majke, te da se majka obaveže da na ime doprinosa za izdržavanje mal. tužilje plaća iznos od 30.000,00 dinara mesečno počev od dana donošenja presude pa ubuduće, kao i eventualni protivtužbeni zahtev kojim je tuženi tražio da se visina doprinosa za izdržavanje smanji na 15.000,00 dinara mesečno počev od donošenja presude pa ubuduće.

Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno su nižestepeni sudovi odlučili o vršenju roditeljskog prava, kao i o načinu održavanja ličnih odnosa, mal. tužilje sa ocem, ovde tuženim, a sve imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primenjeno materijalno pravo, i to odredbe Porodičnog zakona bliže navedene u obrazloženjima presuda nižestepenih sudova. Pri tome, tuženi u obrazloženju revizije ne ukazuje posebno na pogrešnu primenu materijalnog prava u odnosu na odluku nižestepenih sudova o protivtužbenom zahtevu.

Neosnovano se u reviziji ukazuje da odluka o načinu održavanja ličnih odnosa mal. tužilje i tuženog nije precizno utvrđena u pogledu termina, mesta viđanja, načina i mesta preuzimanja i vraćanja deteta. Tuženi je na ovo ukazivao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, te se o tim navodima izjasnio drugostepeni sud, ocenjujući ih neosnovanim iz razloga koje u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud. Osim toga, mal. tužilja ima ... godina i može sama da odluči o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi, u smislu člana 61. stav 4. Porodičnog zakona kojim je propisano da dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može odlučiti o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi.

Zato je revizija tuženog delimično odbijena, kao neosnovana, u odnosu na odluku o načinu održavanja ličnih odnosa mal. tužilje i tuženog i u odnosu na odluku o protivtužbenom zahtevu – izmeni odluke o samostalnom vršenju roditeljskog prava i doprinosu za izdržavanje smanjenjem iznosa na koji je tuženi obavezan prethodnom presudom (član 272. stav 2. Porodičnog zakona).

Odredbom člana 160. Porodičnog zakona propisano je da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja, a potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, dok mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličih potreba, obaveze da izdržava druga lica i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.

Prema odredbi člana 164. istog Zakona visina dosuđenog izdržavanja može se povećati ili smanjiti, zavisno od promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Imajući u vidu ovu zakonsku odredbu i utvrđene činjenice, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su previsoko odmerili iznos kojim tuženi treba da doprinosi izdržavanju mal tužilje u periodu od dana podnošenja tužbe do dana prvostepenog presuđenja. Naime, u vreme donošenja presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 3339/10 od 01.12.2010. godine, kojom je tuženi obavezan da doprinosi izdržavanju mal. tužilje u iznosu od 30.000,00 dinara, mal. tužilja je imala ... godina i pohađala je ... školu u ... . Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 22.11.2012. godine, kada je mal. tužilja imala ... godina i pohađala je ... školu, s tim što se sa majkom preselila u ... u ..., pa su se njene potrebe povećale jer je postala starija, a zbog preseljenja u ... i troškovi života su povećani, zbog čega su ispunjeni uslovi za povećanje ranije dosuđenog izdržavanja.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud smatra da do dana presuđenja, imajući u vidu potrebe mal. tužilje i mogućnosti tuženog, on treba da doprinosi izdržavanju mal. tužilje u iznosu od 60.000,00 dinara mesečno, a od dana presuđenja pa ubuduće, s obzirom da mal.tužilja polazi u srednju školu i njene potrebe se uvećavaju, tuženi treba da doprinosi izdržavanju mal. tužilje u iznosu od 80.000,00 dinara mesečno. Na ovaj način, imajući u vidu i doprinos majke, mal. tužilja će moći da zadovolji sve potrebe školovanja, dodatnih časova, ishrane, odeće, obuće i džeparca, kao i troškove letovanja, onako kako ih je opredelila majka mal. tužilje i utvrdili nižestepeni sudovi. Takođe, dosuđenom visinom izdržavanja mal. tužilji će biti omogućen životni standard koji uživa i tuženi, a neće biti ugrožena njegova egzistencija niti zadovoljavanje potreba još dvoje njegove mal. dece prema kojima ima obavezu zakonskog izdržavanja.

Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka, bez obzira što je on delimično uspeo u tom postupku, primenjujući princip pravičnosti, u smislu člana 207. Porodičnog zakona.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. i člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Biljana Dragojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić