
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4046/2025
24.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ahmed Delimeđac, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Višeg suda u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1310/23 od 10.10.2024. godine, u sednici održanoj 24.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1310/23 od 10.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1310/23 od 10.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 1568/19 od 18.05.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati iznos od 4.188.005,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.04.2017. godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 4.188.005,00 dinara, za period počev od 03.04.2017. godine do 10.04.2017. godine, i preko dosuđenog iznosa od 4.188.005,00 dinara do traženog iznosa od 5.480.000,00 dinara, za iznos od još 1.291.995,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.04.2017. godine do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 211.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1310/23 od 10.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP, radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i radi ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa niti potreba za ujednačavanjem sudske prakse. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužilje za isplatu troškova krivičnog postupka, koji su pali na teret budžetskih sredstava suda zbog obustave krivičnog postupka vođenog protiv njenog sada pok. supruga, a s obzirom da njen zahtev za naknadu od strane krivičnog suda nije usvojen, odlučili saglasno odgovarajućim odredbama Zakonika o krivičnom postupku, te važeće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata. Tužena se u reviziji pozvala na odluke Vrhovnog kasacionog suda pri odlučivanju o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca izjavljenom u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka o kojima je odlučeno u krivičnom postupku, zbog čega ne predstavljaju dokaz o drugačijoj sudskoj praksi.
Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 15.03.2019. godine. Tužena revizijom pobija presudu u delu kojim je odlučeno o zahtevu tužilje za isplatu iznosa od 4.188.005,00 dinara.
Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković