Rev 4063/2020 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4063/2020
15.04.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca Javno preduzeće za upravljanje, planiranje i projektovanje „Loznica razvoj“ Loznica, čiji je zastupnik Javno pravobranilaštvo Grada Loznica, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladeta Petrović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 1418/2019 od 06.04.2020. godine, u sednici održanoj 15.04.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presuda Višeg suda u Šapcu Gž 1418/2019 od 06.04.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 1418/2019 od 06.04.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Loznici P 1238/2018 od 07.08.2019. godine, stavom prvim izreke, ukinut je zaključak Javnog izvršitelja za područje Osnovnog suda u Loznici, Zorana Đukića Ivk ../2013 od 12.04.2013. godine u nepresuđenom delu i to za iznos od 212.277,92 dinara, na ime glavnog duga koji se odnosi na neplaćene komunalne usluge grejanja – toplotne energije za period od 01.01.2007. godine do 28.02.2013. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.04.2013. godine, kao dana podnošenja tužbe do konačne isplate i za iznos od 10.370,00 dinara, na ime troškova izvršnog postupka i za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 212.277,92 dinara od 16.11.2012. godine do 12.04.2013. godine, i u tom delu odbijen tužbeni zahtev tužioca; kao i za iznos od 34.704,80 dinara, na ime naknade za građevinsko zemljište, sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 16.11.2012. godine do isplate, i u tom delu tužba odbačena. Stavom drugim izreke, tužba sa zahtevom da se delimično ukine zaključak Javnog izvršitelja za područje Osnovnog suda u Loznici, Zorana Đukića Ivk ../2013 od 12.04.2013. godine za iznos od 254.296,65 dinara na ime glavnog duga, sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 16.11.2012. godine do isplate, kao i troškove izvršnog postupka u iznosu od 3.030,00 dinara, je odbačena. Stavom trećim izreke, deo zahteva kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu plati troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate, odbijen je. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka plati 55.240,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate, dok je zahtev tuženog preko dosuđenog do traženog iznosa od 69.980,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate odbijen.

Presudom Višeg suda u Šapcu Gž 1418/2019 od 06.04.2020. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što je ostavljen na snazi zaključak Javnog izvršitelja Zorana Đukića Ivk ../2013 od 12.04.2013. godine u delu kojim je obavezan tuženi da tužiocu plati 212.277,92 dinara, na ime glavnog duga na ime neplaćenih usluga grejanja – toplotne energije za period od 01.01.2007. godine do 28.02.2013. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.04.2013. godine, kao dana podnošenja tužbe do isplate i za iznos od 10.370,00 dinara, na ime troškova izvršnog postupka. Stavom drugim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom izreke u delu u kojem je ukinut zaključak Javnog izvršitelja Zorana Đukića Ivk ../2013 od 12.04.2013. godine za iznos od 3.030,00 dinara, na ime troškova izvršnog postupka i odbačena tužba tužioca. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem i četvrtom izreke, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova prvostepenog postupka plati 133.569,55 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do konačne isplate, dok je zahtev tužioca za naknadu troškova preko dosuđenog do traženog iznosa od 229.181,00 dinar, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate odbijen, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova žalbenog postupka plati 12.000,00 dinara

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP u pogledu primene odredaba Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom. Ispunjenost uslova za primenu navedenog materijalnog prava ocenjuje se u svakom konkretnom slučaju, zavisno od konkretne činjenice i pravne situacije, sa kojih razloga ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa. Uz reviziju tuženi nije priložio sudske odluke iz istog ili sličnog činjeničnog stanja ili pravnog odnosa u kome je drugačije odlučeno, čime bi eventualno bila opravdana potreba za ujednačavanjem sudske prakse, a odluke koje je tuženi priložio uz reviziju odnose se na pravni odnos sa drugim javnim preduzećem i to JKP „Grejanje“ Pančevo.

Sa napred navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da sporovi male vrednosti u smislu odredaba ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je podnošenjem predlogom za izvršenje 08.04.2013. godine, a označena vrednost predmeta spora je bila 501.279,37 dinara, da bi tužilac podneskom od 05.05.2015. godine smanjio zahtev na 274.706,69 dinara.

S obzirom na to da je vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti 3.000 evra, to se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena na osnovu člana 479. stav 6. ZPP. U ovom slučaju ne može se primeniti član 403. stav 2. ZPP, jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku, koja reguliše postupak u sporu male vrdnosti, propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalna pravila isključuju primenu opštih pravila.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić