Rev 4063/2022 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4063/2022
10.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Zorana Hadžića, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Aleksić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Nišu Gž 3532/2021 od 22.12.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 10.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Nišu Gž 3532/2021 od 22.12.2021. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Nišu Gž 3532/2021 od 22.12.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Nišu P 107/2017 od 20.10.2021. godine, obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 109.850,00 dinara.

Rešenjem Apelacionog suda u Nišu Gž 3532/2021 od 22.12.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđeno je rešenje Višeg suda u Nišu P 107/2017 od 20.10.2021. godine.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011…18/2020, u daljem tekstu: ZPP).

Revizijom tužene osporava se visina naknade troškova postupka koji su pobijanim rešenjem priznati tužiocima, saglasno odredbi člana 150, 153 i 154 Zakona o parničnom postupku.

U konkretnom slučaju, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom da naknada troškova postupka, po priznatom pravu u konkretnoj parnici, ne predstavlja pravno pitanje od opšteg interesa, niti pravno pitanje koje bi se razmatralo u interesu ravnopravnosti građana. To nije pitanje koje iziskuje novo tumačenje prava ili usklađivanje sudske prakse, te stoga nema uslova za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije.

Iz navedenih razloga, primenom člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a stavom 2. istog člana je propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Članom 28. ZPP propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana propisano je da se kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka, ne uzimaju u obzir, ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev, već sporedno potraživanje, zbog čega revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić