
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4085/2021
10.08.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Božidara Vujičića, Dobrile Strajina i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Vuletić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privrednog suda u Subotici, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Subotici Gž rr 536/20 od 01.04.2021. godine, na sednici održanoj 10.08.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Subotici Gž rr 536/20 od 01.04.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Subotici Gž rr 536/20 od 01.04.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Subotici Prr1 535/2019 od 27.04.2020. godine, tužbeni zahtev je delimično usvojen. Obavezana je tužena da tužiocu isplati imovinsku štetu po osnovu povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 30.792,31 dinar na ime glavnog duga i iznos od 79.270,07 dinara na ime kamate obračunate na glavni dug do dana 11.05.2009. godine. U preostalom delu odbijen je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 30.792,31 dinara za period od 11.05.2009. godine do isplate, zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 79.270,07 dinara za period od 11.05.2009. godine do isplate i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos isplaćenog potraživanja u iznosu od 4.445,39 dinara, za period od 11.05.2009. godine do 30.08.2019. godine. Obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 23.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Zahtev tužene za naknadu troškova je odbijen.
Presudom Višeg suda u Subotici Gž rr 536/20 od 01.04.2021. godine, stavom prvim izreke žalba tužioca je odbijena, žalba tužene je odbijena, i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 14.400,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 12.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
U konkretnoj situaciji nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i potrebe novog tumačenja prava. Ovo stoga što je pobijanom pravnosnažnom presudom, odlučeno o naknadi imovinske štete, kojom je utvrđeno da je tužbeni zahtev osnovan u pogledu glavnog potraživanja, a delimično osnovan u pogledu potraživane zakonske zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja, te su o ovom pravu tužioca, nižestepeni sudovi odlučili primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatrju sporovi u kojima se tužbeni zahev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno o sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 26.03.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 114.508,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novačno potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužioca nedozvoljena primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić