![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4128/2022
06.03.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., Opština ..., koje zastupa punomoćnik Nebojša Šeperac, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., koga zastupa punomoćnik Zoran Milojković, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 534/21 od 08.12.2021. godine, u sednici održanoj 06.03.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 534/21 od 08.12.2021. godine, u predinačujućem delu.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Petrovcu na Mlavi P 1006/19 od 25.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji Ov 1249/2002 overen kod Opštinskog suda u Petrovcu na Mlavi dana 02.04.2002. godine, zaključen između prodavca DOO Trgovinske delatnosti „LEDER KOM“ iz Petrovca na Mlavi, koga zastupa vlasnik AA iz ... i kupca VV iz ... što je tuženi dužan priznati, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 534/21 od 08.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje BB i potvrđena prvostepena presuda u odnosu na ovu tužilju. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u odnosu na tužioca AA, tako što je usvojen tužbeni zahtev tužioca AA i utvrđeno da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o kupoprodaji Ov 1249/2002 overen kod Opštinskog suda u Petrovcu na Mlavi dana 02.04.2002. godine, zaključen između prodavca DOO Trgovinske delatnosti „LEDER KOM“ iz Petrovca na Mlavi koga zastupa vlasnik AA i kupca VV, što je tuženi dužan priznati. Tuženi je obavezan da tužiocu AA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 131.300,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u preinačujućem delu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ocenio da je revizija tuženog dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), ispitao je pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju reviziji sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju se navodima revizije posebno ukazuje, nije propisana kao revizijski razlog, u smislu člana 407. stav 1. tačka 2. tog Zakona.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac AA je zbog gubitka u poslovanju pravnog lica DOO Trgovinske delatnosti „LEDER KOM“ čiji je vlasnik bio, pozajmio od tuženog 2.000 evra dana 02.04.2002. godine, sa rokom vraćanja do 01.07.2002. godine. Istog dana 02.04.2002. godine, kao obezbeđenje zajma zaključen je predmetni ugovor o kupoprodaji Ov 1249/02 i overen kod Opštinskog suda u Petrovcu na Mlavi. Ugovor je zaključen između „LEDER KOM“, kao prodavca koga je zastupao vlasnik AA i kupca ovde tuženog, a predmet ugovora je katastarska parcela u KO ... zajedno sa magacinom za otkup kože i vune, pod zgradom od 2,13 ari i dvorištem od 17,87 ari, za kupoprodajnu cenu u iznosu od 15.000,00 dinara. U ugovoru je navedeno da kupac ne može da izvrši prenos prava svojine na nepokretnosti na svoje ime do 01.07.2002. godine, a po članu 4. ugovora prodavac je imao mogućnost da izvrši otkup prodate nepokretnosti do 01.07.2002. godine, tako što će vratiti kupoprodajnu cenu i ugovor raskinuti. Utvrđeno je da prodavac nije predao kupcu u državinu kupljenu nepokretnost, već je tuženi dana 17.07.2017. godine, podneo tužbu za predaju u državinu navedene nepokretnosti, u predmetu Osnovnog suda u Jagodini P 52/18, ali je postupak prekinut do pravnosnažnog okončanja ove parnice. Privredni subjekt „LEDER KOM“ iz Petrovca na Mlavi je brisan iz registra privrednih subjekata 28.08.2019. godine, u postupku prinudne likvidacije na osnovu članova 546. i 547. Zakona o privrednim društvima.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji, na osnovu člana 211. stav 2. ZPP, jer se u ovoj parnici ne pojavljuje kao stranka u svojstvu tužioca prodavac „LEDER KOM“ (brisan iz registra privrednih subjekata), kao nužni suparničar.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtev tužioca AA, nalazeći da je procesna zajednica u parnici za utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji potpuna, učešćem tuženog kao kupca, u situaciji kada je pravno lice koje se pojavljuje kao prodavac po ugovoru o kupoprodaji prestalo da postoji i nema pravnog sledbenika, a tužilac AA ima pravni interes za utvrđenje ništavosti ugovora jer je tuženi protiv njega podneo tužbu za predaju u državinu nepokretnosti koja je bila predmet ugovora. Po nalaženju drugostepenog suda predmetni ugovor o kupoprodaji je ništav pravni posao jer je zaključen radi obezbeđenja zajma, a ne u cilju sticanja prava svojine na nepokretnosti, tako da mu nedostaje osnov po članu 52. ZOO i ne proizvodi pravno dejstvo u smislu člana 66. stav 1. tog zakona.
Pravilno je drugostepeni sud postupio kada je usvojio tužbeni zahtev tužioca AA.
Prema članu 557. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO), ugovorom o zajmu, obavezuje se zajmodavac da preda u svojinu zajmoprimcu određenu količinu novca ili kojih drugih zamenljivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati posle izvesnog vremena istu količinu novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i istog kvaliteta. Po članu 454. stav 1. ZOO ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da prenese na kupca pravo svojine na prodatu stvar i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cenu u novcu i preuzme stvar.
Prividan ugovor nema dejstva među ugovornim stranama (član 66. stav 1. ZOO). Prividan je onaj ugovor koji nije zaključen kao saglasnost volja ugovornih strana, nego je nastao kao saglasnost volja ugovornih strana da se samo stvori privid (fikcija) o zaključenju ugovora, a da ga ugovarači ne žele, već njime prikrivaju neki drugi ugovor. Dakle, kod prividnog posla ne radi se o nesaglasnosti volja, već o njenom nepostojanju. Zakon o obligacionim odnosima, u navedenoj odredbi upravo sankcioniše ovakva stanja, propisujući da prividni ugovori ne proizvode pravno dejstvo, odnosno da su pogođeni sankcijom ništavosti.
Predmetni ugovor o kupoprodaji zaključen je i overen u sudu 02.04.2002. godine, istog dana kada je zaključen i ugovor o zajamu sa rokom vraćanja do 01.07.2002. godine, što znači da je zaključen kada obaveza vraćanja zajma nije dospela. Do predaje nepokretnosti nije došlo, već je ugovreno da prodavac ima mogućnost da izvrši otkup prodate nepokretnosti do 01.07.2002. godine, vraćanjem kupoprodajne cene i raskidom ugovora. Navodima revizije se ne osporava da je predmetni ugovor o kupoprodaji zaključen u cilju obezbeđenja potraživanja iz ugovora o zajmu. Sledom navedenog, pravilan je zaključak drugostepenog suda da navedeni ugovor o kupoprodaji nepokretnosti predstavlja prividan pravni posao, te da kao takav ne proizvodi pravno dejstvo, s obzirom da je zaključen isključivo radi obezbeđenja izvršenja obaveze iz ugovora o zajmu zaključenog sa tuženim kao zajmodavcem, a ne radi ostvarenja cilja kupoprodajnog ugovora - prenosa prava svojine na nepokretnosti uz predaju u državinu i isplatu kupoprodajne cene.
Neosnovani su navodi revizije o nepotpunoj procesnoj zajednici u ovoj parnici, ukazivanjem da je predmetni ugovor o kupoprodaji, kao prodavac zaključio DOO „LEDER KOM“, koji je u vreme podnošenja tužbe bio aktivan privredni subjekt pa je kao nužni suparničar morao učestvovati kao stranka u parnici. Prema utvrđenom činjeničnom stanju DOO Trgovinske delatnosti „LEDER KOM“ iz Petrovca na Mlavi je brisan iz registra privrednih društava u postupku prinudne likvidacije dana 28.08.2019. godine. Uvidom u javni registar Agencije za privredne registre, kao član ovog društva upisan je AA sa udelom od 100%. Zakonom o privrednim društvima ("Sl. glasnik RS", br. 36/2011, 99/2011, 83/2014 - dr. zakon, 5/2015, 44/2018, 95/2018, 91/2019 i 109/2021) u članu 548. propisane su posledice brisanja društva iz registra u slučaju prinudne likvidacije, tako da imovina brisanog društva postaje imovina članova društva u srazmeri sa njihovim udelima u kapitalu društva, a u slučaju ortačkog društva koje nema kapital raspodeljuje se na jednake delove između ortaka. Nakon brisanja društva iz registra privrednih subjekata, članovi brisanog društva odgovaraju za obaveze društva do visine vrednosti primljene imovine iz stava 1. ovog člana. Izuzetno od stava 2. ovog člana, kontrolni član društva s ograničenom odgovornošću i kontrolni akcionar akcionarskog društva odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva i nakon brisanja društva iz registra. Pojam kontrolnog člana društva reguliše odredba člana 62. Zakona, tako da se smatra da je određeno lice kontrolni član društva uvek kada to lice samostalno ili sa povezanim licima poseduje većinsko učešće u osnovnom kapitalu društva. Iz navedenog sledi da u slučaju prinudne likvidacije i brisanja društva iz registra postoji slučaj zakonske sukcesije i prelaz prava i obaveza na sukcesore. Kako je iz javnog registra (APR) pouzdano utvrdđeno da je DOO „LEDER KOM“ brisano iz registra zbog prinudne likvidacije i da je tužilac AA posedovao većinsko učešće u osnovnom kapitalu društva (100%), to on ima svojstvo kontrolnog člana društva i sukcesora na koga su prešla prava i obaveze društva nakon brisanja društva iz registra. Pravno dejstvo utvrđenja ništavosti ugovora propisano odredbama ZOO dužne su da trpe strane u tom ugovoru i njihovi eventualni pravni sledbenici na čija prava i obaveze može da utiče ništavost ugovora, pa kako je tužilac AA pravni sledbenik prodavca po ugovoru o kupoprodaji, a tuženi kupac, to je procesna zajednica stranaka u parnici za utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji potpuna. Sledom navedenog, kao neosnovani su ocenjeni svi navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić