Rev 4164/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4164/2020
02.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Dragane Marinković, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zehlija Kurtović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Užicu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1313/19 od 20.03.2020. godine, u sednici održanoj 02.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1313/19 od 20.03.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1313/19 od 20.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici P 74/17 od 16.11.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete isplati iznos od 41.150,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 04.11.2003. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1313/19 od 20.03.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, usvojena je žalba tužene i prvostepena presuda je ukinuta u stavu drugom izreke i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koje se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Na osnovu ovlašćenja iz člana 404. stav 1. ZPP Vrhovni kasacioni sud je ocenio da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanjem sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke. Tužilja uz reviziju nije pružila dokaz o postojanju različitih sudskih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova o istom zahtevu kao što je konkretan, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse, jer je u pogledu primene člana 154. stav 1, 155, 172, 181. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, postoji ujednačena sudska praksa. Obrazloženja pobijanih presuda za odluke o odbijanju tužbenog zahteva tužilje u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova u tom smislu odgovaraju i usklađene su sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda, tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava. Iz tih razloga, ni u slučaju prihvatanja izuzetne dozvoljenosti izjavljene revizije tužilje ne bi došlo do drugačijeg odlučivanja i povoljnijeg ishoda spora za tužilju. Ukazivanje u reviziji na učinjene bitne povrede pred drugostepenim sudom ne predstavljaju razlog zbog koga se posebna revizija može izjaviti.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 468. stav 1. ZPP, sporovima male vrednosti smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Po članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete u ovoj pravnoj stvari podneta je 14.02.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 41.150,50 dinara, što prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra.

S`obzirom na to da vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, radi se o sporu male vrednosti, u kome revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić